Vremeplov: Radionica Mocir – Kapar na Silbi 1.10.2016.

Tekst: Miran Križanić
Foto: Miran Križanić, Vedrana Križanić, Marija Tkalec

Na Silbi smo imali prilike voditi zanimljivu radionicu u organizaciji Natashe i Hrvoja – ekipe iz Silba environment arta. Dosad još nismo na tom inače popularnom otoku gradili suhozid, ali ovaj put je to bilo i nešto više od „samo“ zidanja. Kao što naslov daje naslutiti, tema je bila biljka kapar.

1 Na putu do radionice

Kapar raste upravo na suhim, vapnenim, suncu i toplini izloženim zidovima u obliku zelenog grma okruglih i mesnatih listova. Često ga se može zateći na Jadranu, a najpoznatiji je po svojoj gastronomskoj ulozi – ukiseljeni pupovi su delikatesni prilog mnogim jelima. Kapar ima poseban odnos s graditeljstvom – s lakoćom niče i krasi mnoge stare tradicijske kamene kuće. Teže ga je uzgojiti nego što on to može sam, bez pomoći ljudske ruke, na nepristupačnim i surovim mjestima.

2 Sadnica kapara – njih 15ak ipak će pričekati do proljeća da ih usadimo u suhozid

Na ovoj radionici zadatak nam je bio sagraditi suhozid i u njega posaditi sadnice kapara. Autoritet za kapar je g. Ratko Kovačević, koji nažalost nije uspio doći na Silbu i osobno nas uputiti u trikove uzgoja kapara, ali tu je zato njegova knjiga „Kapar“ koju smo konzultirali, a na internetu ima i njegovih predavanja.

3 Demonstracija osnova gradnje na mjestu budućeg zida

Sjeme kapara klija na robusnom kamenu, ali korijen – žila koja traži vodu i raste brže od same biljke, može se probiti više metara kroz zid i zemlju kako bi došlo do vode. Kako da onda postupimo sa sadnicama? Dobili smo savjet od g. Kovačevića da sadnice ipak prezime na toplom, a mi da u zid ugradimo okomite plastične cijevi punjene rastresitim materijalom, koje će služiti kao „žilovodi“ kroz koje će kasnije sadnice pustiti korijenje. Odlučili smo da ćemo raditi žilovode od reciklirane plastike PET boca, iako je povoljniji tvrđi PVC instalacijskih cijevi. Ovo je prvi put da smo ugradili plastiku u suhozid (!?)

4 Cijevi vire uvis jer će se zid još dignuti, ovo su tek prvi redovi

5 Interes je bio velik

6 Ugao je uvijek najzahtjevniji, pa smo rezervirali najpravilnije kamenje

Bilo je straha da se neće pojaviti puno ljudi na subotnjoj radionici, zbog vansezonalnosti događaja. Ali dogodilo se suprotno – došlo je više ljudi nego očekivano, pretežito zrelije životne dobi! Tako da je cijelo dopodne bilo živahno na malom gradilištu u masliniku.

Dovoz kamena bio je dogovoren s lokalnom građevinskom tvrtkom pa smo ranim jutrom krenuli na „odlagalište“ osobno odabrati – i utovariti kamen. Ideja je bila rekonstruirati nekad postojeći dupli suhozid, čiji temelj se nazirao, a kako je zid bio dovoljne širine – u sredinu ugraditi cijevi. Polaznici radionice – njih 20tak – bili su zainteresirani za gradnju i učenje, svatko se okušao u gradnji.

7 Prije – kamen istovaren iz prikolice (9h ujutro)

8 Poslije – gotov zid!(14h popodne)

Nakon posla slijedila je marenda i okrepa, a kasnije i gradele. Uz toliko ruku posao je bio gotov u jedno dopodne tako da smo ostatak dana i naredno jutro čekajući trajekt proveli u obilasku otoka. Domaćini su nam pokazali zanimljiv „zavjetni“ zid iznimne pravilnosti koji je navodno sagradio mornar vrativši se s duge plovidbe.

9 Kao da je zidano “u špagu”

10 Druženje kod Ivane i Joška