Suhozidnja u srednjoj Agronomskoj školi u Zagrebu

Tekst: Goran Ovanin
Foto: G.O. i Luka Šiklić

Srednja Agronomska škola u Zagrebu (pre)uređuje dio svoje okućnice u suvremeni pokazni vrt s radno-ladanjskom namjenom. Njen predavač Luka Šiklić, nastavnik strukovnih predmeta uređenja krajobraza, vodi ovaj posao. U sklopu tog šireobuhvatnoga zahvata zamislio je i suhozid kao “jedan u nizu vrtno-tehničkih elemenata”. Zbog toga se je obratio Dragodidu, da se kroz suradnju s našom Udrugom izgradnja ovoga samostojećega zida izkoristi i u obrazovne svrhe.

Za razliku od većine naših podhvata koji su vikendom, ovo je trebalo odraditi preko tjedna kako bi učenici mogli sudjelovati pod redovnom nastavom. Iako je zbog toga bilo malo težje nego inače uskladiti slobodno vrijeme možebitno sudjelujućih ipak je naposlijetku sve utanačeno pa je u četvrtak i petak, 2. i 3. svibnja, uz dva voditelja iz Dragodida, održana praktična nastava izgradnje suhozida. Ali prije praktične i teoretska!

Za početak su (nakon što smo ljubazno primljeni od gospođe Lucije Baškarić, voditeljice praktične nastave na otvorenim površinama i ugošćeni kod ravnatelja Ivice Marinčića koji je sve ovo srdačno podržao i održao uvodno slovo) jednosatnim predavanjem sa slikama, općenito o pojavi suhozidanja, osnovim načinima i vrstama gradnje, poznatim primjerima i sl., učenici upućeni u osnovne spoznaje o suhozidanju.

1.) (Mislav drži) predavanje o suhozidu

A onda smo izašli na teren i stali pred… četrdesetak(!) učenika raznih uzrasta i smjerova. To je, naravno, bilo vrlo izazovno za vođenje gradnje na 8 metara zida, mada je dvostran (duplica). Iako ih je izvorno zamišljeno dvostruko manje, nismo mogli ne biti skloni svima koji su se pojavili na ovoj radionici birajući je kao najzanimljiviju nastavnu ponudu. 🙂 No, uspjelo se je i toj gužvi dajbudi donekle doskočiti razpoređivanjem u različite radne skupine (jedni grade, drugi dovoze kamen s pedesetak metara udaljene hrpe, jedni gledaju… pa se zamijene), a nastavnik Šiklić je započeo s jednom skupinom učenika i gradnju još jednoga zida jer je i kamena, nabavljenoga s kamenoloma, bilo više nego dovoljno.

2.,3.) Dogovori i upute na početku gradnje

4.) Ekipa na profesorovom zidu

5., 6. Napredak prvoga dana

Drugi dan je već bilo povoljnije, učenika je bilo manje, zanimanje veće, i već se moglo vidjeti da im se “bistri” slika što rade. To se sve odrazilo i na brzinu gradnje tako da se je taman na vrijeme stiglo završiti onaj osnovni zid. Na onom sporednom učenici će sa svojim nastavnikom još neko vrijeme imati praktičnu nastavu vježbajući suhozidanje.

7.) Sa zidom raste i samopouzdanje 🙂

Sve u svemu, zanimljiva radionica i projekt za pohvalu. Gospodinu Šikliću svaka čast na uvrštanju ove naše baštinjene vještine u suvremenu nastavu. Raduje pomisao da to postane njezin uobičajeni dio. A učenicima sretno sa završavanjem škole i čim više prilika za suhozidanje, a po viđenom uvjereni smo da ih mnogi od njih neće propustiti.

8.) PRIJE/POSLIJE: Probrano društvo završivše zida (oni koji su ostali do kraja, završiti ga)