Suhozidne polemike: Dalmacija u horizontali

“Statičnost” suhozida nije njegovo stanje već javno uspostavljen nazor o njemu. Primjerice, da li su Bašićevi križevi statični ili dinamični, da li su oni spomenik ili događaj, u Hrvatskoj sa sadašnjim tonom javnih polemika posve se drugačije može suditi pogleda li se dokumentarac o nastanku tih novih krajobraznih “statičnosti”.

Druga crta javnog mnijenja o statičnosti može biti nazor o njihovoj diferenciranosti. Statični su jer žive u mitskoj bezvremenosti, u javnom mnijenju oni su tamo od stoljeća sedmog. I svi su isti, kako to već sa stereotipima ide. To je dio legitimiranja arhaičnošću, umjesto postojećom izvrsnošću. Prvi je termin iz ideologije XIX. st., drugi iz globaliziranog tržišta XXI. st. Za suhozide, pa i buduće uspjele brendove, u stvari radi ovaj drugi. Ali, tu smo već u politici koja zbraja bodove tamo gdje joj se čini da je to lakše.

Kao anegdota može poslužiti odbijanje Hrvatske pošte prije deset godina da povodom stote obljetnice izgradnje najvrsnijih hrvatskih građevine ove vrste objavi prigodni niz poštanskih maraka s karakterističnim suhozidnim građevinama pojedinih hrvatskih krajeva. No, prije toga je objavila poštansku marku jednog čuvenog vinogradarskog krajolika iz 1947-57. naznačujući na marci da je već zaštićen, što se zbilo pet godina poslije, a u obrazloženju da potječe iz turskih ratova. (Marka je likovno bila vrlo uspjela.)

Čupanje suhozida iz mitotvorne svijesti dat će svoj obol njihovom spašavanju, jer će inače ostati temom rekonstrukcija za tematske parkove “kako su živjeli naši stari”. Dio sentimentalnog čuvenja mora ostati, jer bez toga ne bi bilo niti gradiva za brendiranje. Tada će moći biti i dojmljivijih rješenja ove vrste.

Jedan komentar

Jadran Kale

22/10/2011 / 12:49

“Statičnost” suhozida nije njegovo stanje već javno uspostavljen nazor o njemu. Primjerice, da li su Bašićevi križevi statični ili dinamični, da li su oni spomenik ili događaj, u Hrvatskoj sa sadašnjim tonom javnih polemika posve se drugačije može suditi pogleda li se dokumentarac o nastanku tih novih krajobraznih “statičnosti”.

Druga crta javnog mnijenja o statičnosti može biti nazor o njihovoj diferenciranosti. Statični su jer žive u mitskoj bezvremenosti, u javnom mnijenju oni su tamo od stoljeća sedmog. I svi su isti, kako to već sa stereotipima ide. To je dio legitimiranja arhaičnošću, umjesto postojećom izvrsnošću. Prvi je termin iz ideologije XIX. st., drugi iz globaliziranog tržišta XXI. st. Za suhozide, pa i buduće uspjele brendove, u stvari radi ovaj drugi. Ali, tu smo već u politici koja zbraja bodove tamo gdje joj se čini da je to lakše.

Kao anegdota može poslužiti odbijanje Hrvatske pošte prije deset godina da povodom stote obljetnice izgradnje najvrsnijih hrvatskih građevine ove vrste objavi prigodni niz poštanskih maraka s karakterističnim suhozidnim građevinama pojedinih hrvatskih krajeva. No, prije toga je objavila poštansku marku jednog čuvenog vinogradarskog krajolika iz 1947-57. naznačujući na marci da je već zaštićen, što se zbilo pet godina poslije, a u obrazloženju da potječe iz turskih ratova. (Marka je likovno bila vrlo uspjela.)

Čupanje suhozida iz mitotvorne svijesti dat će svoj obol njihovom spašavanju, jer će inače ostati temom rekonstrukcija za tematske parkove “kako su živjeli naši stari”. Dio sentimentalnog čuvenja mora ostati, jer bez toga ne bi bilo niti gradiva za brendiranje. Tada će moći biti i dojmljivijih rješenja ove vrste.

Jedan komentar

Komentiraj