“Šoto voće piva klaka” ili zašto je Šolta Posebnija

Lokacija : Livka

Tekst i foto: Mario Švencbir
Domaćin i vodič: Bartul Runjić (mag.ing.agr.)
Izmjera japjenice: Luka Runjić: (mag.ing.aedif.)
Skica japjenice: Karlo Plahinek (univ.bacc.art.)
Detalji oko japjenice: Ante Buktenica
Posebni pozdrav: Udruga Buđenje

Šolta kao otok na kojem se zapalilo preko 600 japjenica i otok za kojeg je dugo vremena stajala kletva ‘Dopala te Šolta’ ne može bit nego hot spot za suhozidne interesne skupine. Otok za kojeg će prijatelj odgovorno tvrditi da nema tla već je cili od kamena otok je koji definitivno mora dobiti svoju tematsku stazu isklesanu od kamena.

Obično kad radiš neko preliminarno terensko istraživanje tek po povratku kući shvatiš da nisi ništa napravio i najbolje da ništa ne napišeš pa tako i ovaj puta ali sam se zato i vratio. Razlog posjeta je bio lociranje nezapaljene japjenice, njena izmjera i razgovor sa Antom Buktenicom, čovjekom koji je svojedobno sudjelovao u gradnji japjenice a osim toga krasi ga i sjajno pamćenje te želja za prepričavanjem zgoda iz mladosti kojih ima napretek. Sve se riješilo osim razgovora kojeg smo odgodili za berbu maslina što i nije teško palo jer ćemo se opet vidit.

Dovoljno ti je 20 minuta da se izgubiš u poljskim putevima pa da primijetiš kako bunje niču jedna za drugom a svaka naravno priča sama za sebe. Bunje su se ovdje gradile kao i u ostalim dijelovima našeg jadransko-dinarskog krša, iako bi se na Šolti napravila bunja i poradi samog japjeničarstva. Postoji više lokaliteta gdje možemo uočiti nekoliko vanjskih zidova izgorjelih japjenica i bunju u blizini napravljenu za konak nekoga iz gvardije. Takav primjer imamo na Vodnjaku gdje u okolici od 300 m možemo naći nekoliko vanjskih zidova japjenica i bunju koja izgledom nalikuje na japjenicu ali nije već je bunja.

Lokacija: Vodnjak

Put Radovanja nosi svoje radosti u kojem god smjeru krenuo, oćeš iz Grohota prema Brnistri, Tatinji, Vodnjaku ili Jorji, ili ćeš u rikverc u selo. A za suhozidne freakove pogađa pravo u živac. Ako ste krenuli sa Vodnjaka na svašta ćete naletiti a nakon 500tinjak metara doći ćete do prave ljepotice:

Lokacija: Kučac

Nakon što vam je dosta gledanja u ovu lipotu od maslinika i Svetog Andrije tamo negdje u plavetnilu krenite dalje i odma doživite sljedeći šok. Sa desne strane ugledate kantun ogradnog zida i nakon 100tinjak metara shvatite da pločastije ne može biti… a nakon toga ima i malo stepenište.

Put Radovanja ima i još jednu ljepoticu a ta je pri kraju puta odnosno početku. Namjeravali smo očistiti ulaz u tu bunju jer se radi o kompleksu bunje i gustirne, a ulaz je u bunju nepristupačan zbog razuzdane makije. Ideja nije realizirana a ako vlasnik ovo pročita možda nam i dozvoli da to učinimo.

Lokacija: Za Doca

Veseli činjenica da su neke od ovih parcela unesene u ARKOD ali istovremeno rastužuje što ne postoje poticaji za ove krajobrazne elemente naše kulture. Agencijo za plaćanje u poljoprivredi molim te  otvori oči i ne zanemaruj ove osjetljive spomenike naše baštine.

Ljetos kad smo tražili japjenicu, nismo sje uspjeli naći jer iskreno nismo baš imali vremena. Ali smo zato ovaj vikend uz pomoć Sandre iz šoltanske Udruge Buđenje konačno pronašli nezapaljenu japjenicu. Na putu do te sugestije trebalo je još nešto i pronaći, pa u blizini Rogača naletit ćemo na ovaj rekao bi kažun.

Lokacija: Žukova

Krenemo li put Šumpjevine imamo i tu što za vidjeti. I konačno smo krenuli na put ka našoj japjenici koja se navodno nalazi u Gornjem selu, ali se zapravo nalazi na samoj granici k.o. Grohote sa k.o. Gornje Selo ali u k.o. Grohote. Skrene se sa ceste za Nečujam na makadamski put prema Stomorskoj i tu bi trebalo malo više vremena provesti istraživajući krajobraz kao i u Srednjem Selu. Kako nismo znali točnu lokaciju, zastajkivali smo na svaki trag koji upućuje na našu utvrdu. I tu smo naletili na maslinik koji je hvala vlasnicima upisan u ARKOD. Prekrasno terasiran maslinik sa prizemnicom i gustirnom te jednom predivnom bunjom.

Lokacija: Sridnji Ratac

Proskrolate li tekstom unatrag uvidjet ćete da su sve bunje drugačije građene. Nije li to prekrasno!

Japjenica

Lokacija: Gaj

Par sto metara od prethodno opisanog maslinika skrene se novo napravljenim, vidno bagerom iskopanim putem, u desno i odmah se zamjećuju vanjski zidovi izgorjele japjenice, a 30ak metara niže evo je.

Iako mlađa od grabjanske 101godišnjakinje a i drukčijeg izgleda odnosno dizajna, itekako ostavlja svjedoke začuđenima. Visoka  4,1 m izuzmemo li dubinu na koju je ukopana i maksimalnog promjera gotovo 7 m svakako postavlja mnoga pitanja. Vanjski zidovi japjenice od tla su visine 2,35 m a njihova širina varira od 2,3 m do 1,4 m u vrhu/kruni.  Vrata japjenice postavljena su na 0,5 m od tla i dimenzija su 0,4 x 0,4 m, meštar od užganja morao je biti pravi tehničar kako bi u tu bužu utrpavao gomile gorivog materijala kako bi se u njoj održavala konstantna temperatura viša od 800 °C. Sa desne i lijeve strane vrata, u vanjskim zidovima, ugrađeni su ponari na visini od 1,45 m dimenzija 0,25 x 0,25 m. Sam parapet iznad vanjskih zidova, dio koji će postati vapno visine je 1,75 m a promjera 4,4 m pri dnu (visina vanjskih zidova) i 3,4 m pri vrhu. Sa lijeve strane japjenice nalaze se i stube građene od finije priklesanog kamena širine 0,7 m i visine 0,2 m. Japjenica se ukopavala u kamenolom odnosno gradila  pretežito na živoj stijeni što možemo primijetiti na ovoj fotografiji:

Dno japjenice, živa stijena

Šoltanska japjenica morala je imati i dušnike, koji su se gradili na visini vrata japjenice u cijelom opsegu unutarnjeg zida, na razmacima od 30ak do 40ak cm.

Dušnici japjenice

Stepenice su bile sastavni dio večina šoltanskih japjenica pa tako i ove:

Skale na japjenici

Unutarnji promjer japjenice iznosi 1,8 m a ako uzmemo da je unutarnja visinska razlika između unutarnjeg svoda i poda japjenice recimo 2 m, dobivamo obujam od oko 5 m3 koji je bome trebalo cijeloga ispuniti kojekakvom gorivom sirovinom kako bi se održavala temperatura i dobilo vapno.

Ženski bok japjenice

Skica japjenice

Iako su svu robu izgorili, i dalje je tu Dobričić i Levantinka tako da su se Šoltani izdigli nad teškim nevoljama koje su ih zapadale ne tako rijetko. Danas je Šolta tražena, a Šoltani iako možda ne primjećuju, posjeduju i još jedno kulturno bogatstvo koje je tu već dugo, a ukoliko im se svidi ovaj tekst, predumišljam da će dugo i ostati.