Obnova lokve u Gospinom Dolu

Od 16. do 18. srpnja 2024. vratili smo se na Učku, domu naših mnogih suhozidnih aktivnosti, no ovaj puta iz manje suhih razloga. Kao i na Dinari i Velebitu, riječ je ponovno bila o obnovi jednog vodnog tijela, još jednoj od aktivnosti na projektu “Stillwater Revival” na kojem sudjelujemo kao partneri. Projekt se bavi revitalizacijom vodnih tijela, lokvi i bunara, a Učka, kao i ostatak projektnog područja (Velebit, Dinara, Biokovo) obiluje lokvama. Objekt kojeg smo namjerili obnoviti pod vodstvom Parka prirode Učka, odabran je zato što se, unatoč svojoj funkcionalnosti i funkciji, nalazio u opasnosti od skorog propadanja.

Slika 1 Stanje prije

Lokva Gospin Dol zanimljiva je mikrolokacija smještena na platou koji siječe padinu brda poviše. Radi te lokacijske odlike i kvalitete originalne izrade, ona je uspješno zadržavala vodu i služila okolnoj flori i fauni kao izvor života. Naizgled savršeno očuvana, osim urušenog potpornog zida, djelovala je kao da ne traži intervenciju. Ta misao se promijenila pri prvom izlasku na teren kad smo zamijetili da se u lokvi od niti četiri metra promjera nalazi preko pola metra mulja. Mulj u lokvi je prirodna pojava koja nastaje taloženjem biomaterijala iz okolice, najčešće lišća. No ukoliko se biomaterijal pretjerano nataloži, ukupni kapacitet za zadržavanje vode se smanjuje i postaje izazov izvući ga iz tijela lokve. Nerijetko u područjima napuštenim od stalnih stanovnika, poput Učke, (a posebice tokom ljetnih mjeseci) u bunare i lokve upada divljač koja pokušava doći do vode. Zaglavljeni u mulju, u njima ugibaju jer se ne mogu samostalno izvući van. Time bunar ili lokva postaju neupotrebljivi.

Jedna od stavki vezanih uz obnovi vodnih tijela u našem projektu, s kojim su se svi partneri složili, jest ta da se obnovo provedu na način koji omogućuje divljim i domaćim životinjama nesmetani pristup vodi –  u situacijama kada je to moguće izvesti. Lokve i bunari u prošlosti služili su ili ljudima ili životinjama specifično, i kao takvi su se osmišljali i gradili. Dolaskom vodovoda i odlaskom ljudi sa planine, izgubljena je funkcija lokve kao izvora vode za ljude. Samim time životinje su postajale primarni korisnici lokvi, pa se tako i funkcija prilagođava novim potrebama.

Sama obnova tekla lokve je iznimno glatko, mogućnost pristupa strojem omogućila nam je da oprezno i u etapama izvučemo preko deset kubika mulja koji se taložio u najnižem dijelu lokve. Stroj i ekipa koja se vješto njima baratala omogućio nam je i da presložimo najurušeniji dio zida koji opasava lokvu. Građen od blokova oko metra dužine i pola metra širine, potporni zid ove lokve godinama je držao zemlju brda poviše i time spriječavao du ju nanosi zemlje progutaju. Pred sam kraj svojih mogućnosti i svog života, potporni je zid popustio na svojoj najopterećenijoj točki.

Slika 2 Jedan od blokova zida

Bagerom i ručnom asistencijom smo uspjeli pomaknuti prethodno spomenute blokove koji su se izvalili u lokvu natrag na njihovo originalno mjesto te sanirati zid od daljnjeg urušavanja. Potom smo očistili preostalo kamenje i suvišan materijal iz lokve. Na samom smo kraju ručnim alatom očistili i oblikovali dno.

Slika 3 i 4 Stanje nakon obnove

Zanimljiv je i detalj nadzidanog kanala iznad lokve, kojim su originalni graditelji namjeravali usmjeravati vodu koja se slijeva s brda iznad. Godine neodržavanja i taloženja lišća uzele su svoj danak – kanal se zatvorio i urušio, a voda se nastavila slijevati preko zida, time ga i rušeći.

Slika 5 i 6 Kanal prije i poslije

U obnovi su sudjelovali članovi lovačkog društva “Srnjak”, djelatnici Parka prirode Učka i udruga 4 grada Dragodid, hvala im na inicijativi i trudu, a i vama na čitanju.

Slike 7 i 8 Stanje lokve nakon obnove