O obnovi lokve “Kaljuže” u Krivom Dolcu

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Igor Grgurinović, Hrvoje Škrabić, Mislav Tovarac, Nataša Batošić

Ukoliko nas pratite neko vrijeme, vjerojatno ste upoznati sa angažmanom udruge na projektu “Still Water Revival” kao i sa njegovim ciljevima. Ukoliko niste, projekt simboličnog naziva bavi se restauracijom malih slatkovodnih ekosustava na kršu. Financira ga zaklada Donors’ Initiative for Mediterranean Freshwater Ecosystems, a Dragodid sudjeluje na njemu kao partner uz udrugu BIOM, PP Učka, NP Sjeverni Velebit, PP Biokovo i Hrvatske šume. Neke izvještaje sa prethodnih radionica i akcija u sklopu projekta možete pronaći ovdje.

Slatkovodni ekosustav na kršu odnosi se na više pojava i oblika, no cilj našeg sudjelovanja na projektu odnosi se na dva najučestalija  – bunare i lokve. Specifični po tome što su primarno antropogeni, građeni ili potpomognuti suhozidima, oni opstaju u krajoliku desetljećima nakon što su napušteni od strane ljudi koji su ih gradili. No to što su napušteni nikako ne znači da su bez funkcije, naime bunar ili lokva ukoliko nije pretrpjela katastrofalno oštećenje nastavlja zadržavati vodu i time predstavlja izvor života za mnoge oblike flore i faune. Taj dio životnog vijeka lokve neometano se može odvijati bez intervencije čovjeka, ali ako želimo da taj vijek produlji, ona je neizbježna.  Mnogi su faktori koji utječu na funkcionalnost i trajanje jedne lokve – sukcesija prirode naprimjer, jednako neizbježna kao i potreba za interveniranjem u ekosustav, potiče urušavanje podzida mehaničkim širenjem korijenja i stabala. Također akumulacija biomaterijala koji se odlaže sa drveća kroz godine zagušuje lokvu i stvara sloj mulja na njenom dnu koji unatoč tome što služi kao dom mnogim vodozemcima, u prevelikoj količini smanjuje njen kapacitet za zadržavanje vode.

Lokva u Krivom Dolcu, kojom smo se bavili cijeli zadnji tjedan rujna 2024. patila je od urušenih potpornih zidova, stabla vrbe koje je zadnjih 40 godina neometano raslo iz njena korita, kao i propusnosti u sloju koji bi trebao zadržavati vodu zahvaljujući prijespomenutoj vrbi. Lokacija radionice obnove, iako slikovita i šarmantna, predstavljala je logistički izazov radi svoje udaljenosti i izoliranosti. Pripreme za obnovu krenule su ranije u godini kada su djelatnici PP Biokovo uklonili vrbu iz korita i višak raslinja u okolici u iščekivanju dijela godine kada vrućine dopuste cjelodnevni rad na lokaciji.

Krajem rujna kada smo krenuli na ovu akciju, umjesto vrućina dočekale su nas kiše, a sukladno s njima i blato koje predstavlja drugačiju vrstu izazova od vrućine, podjednako neugodnu. Ali kako to i uvijek bude, volja i ustrajnost prelaze sve prepreke, tako da smo kroz sedam dana uz pomoć djelatnika Parka, volontera iz okolice i HPD Vitrenik, iskopali više desetljeća nanosa zemlje iz korita lokve, popravili i proširili potporne zidove, na ruke prenijeli nekoliko kubika gline potrebne za sanaciju dna  i u konačnici obnovili lokvu “Kaljužu”.

 

Faze radova su zabilježene na fotografijama, a vijesti o obnovi podijelio je i HPD Vitrenik. Zahvaljujemo se PP Biokovo na organizaciji radionice, svakodnevnoj pomoći pri obnovi i ukazanom povjerenju, volonterima na volji i ustrajnosti, HPD Vitrenik na logističkoj podršci, znoju, trudu i smještaju, i Igoru Grgurinoviću i njegovim leđima koja su prenijela teret za troje ljudi.