Izvještaj iz La Garde Freineta

Tekst: Anđela Krajina

Fotografije: Anđela Krajina i Ana Jadrijević

Kraj ljeta 2024. godine donio je veliku avanturu na jugu Francuske za pet predstavnica udruge Dragodid. Drugom polovicom mjeseca rujna, od 16. do 28., uputile smo se na međunarodnu razmjenu u okviru EHVL projekta, provedenim od strane Association Le Conservatoire du Patrimoine du Freinet, a pod krovnom organizacijom REMPART-a. Nas pet predstavnica udruge Dragodid, zidalo je rame uz rame i kamen uz kamen s volonterima udruge Boulouki iz Grčke, volonterima udruge Transylvania Trust iz Rumunjske te ostalim mladim volonterima iz Francuske. Provedbu projekta, vodstvo gradilišta i brigu o nama tijekom dva tjedna vodili su naši domaćini Laura, Laurent i Alan iz Association Le Conservatoire du Patrimoine du Freinet koji su nas hranili, strpljivo čekali i vozili, smještali nas u kamp i u čijem smo društvu zaista uživali. Ovim putem im se od srca zahvaljujemo za sve što su nam osigurali i na svemu što su nas naučili. To su znanja i iskustva koja ćemo dalje sa sobom nositi i drugima ih prenositi!

Bili smo smješteni u kamp kućicama u okolici Miremera, uz fantastičan pogled zidali smo na brdu iznad La Garde Freineta, pored kapelice Notre-Dame de Miremer, dok smo obroke i zabavni program te internacionalne večeri provodili u selu La Garde Freinet. Samo brdo, kapelica te sva priroda u okolici predstavljaju veliku važnost za stanovnike okolice. Za same podzide nema nikakvog zapisa o porijeklu i majstorima gradnje. Isti bivaju otkrivenima nakon masovnog požara 2003. godine te od tada predstavljaju veliko kulturno bogatstvo za lokalno stanovništvo i cijeli kraj. Upravo tamo često se provode radionice suhozidne gradnje na kojima odrasli i djeca mogu naučiti suhozidne tehnike, ali i ponešto o povijesti samog mjesta. Još jedna velika zanimljivost ovog brda jesu nasadi oko 120 stabala smokava, s brojem vrsta preko 40. Stabla su pristigla iz različitih dijelova svijeta te njihov broj i dalje raste. Kako dolaze iz različitih dijelova svijeta, tako se i šire na ostale dijelove, jer su domaćini svim sudionicima osigurali sadnice triju različitih vrsta.

Tjedni program sastojao nam se od četiri radna dana, dok su preostala tri bila predviđena za obilaske okolnih mjesta i dokolicu. Naravno, raspored i plan rada prilagođavali smo vremenskim uvjetima koji su bili vrlo promjenjivi, stoga možemo reći kako smo francusku provansu iskusili u svim njezinim licima. Na gradilištu vodili su nas domaćini Alan i Laurent, iskusne oči i ruke koje su volontere raspoređivali na nekoliko radnih točaka. Na samom početku demonstrirali su osnovna pravila i tehnike suhozidne gradnje na zajednički izgrađenom pokaznom zidu. Ostale dane sanirali smo ruševne točke zida, a na jednom mjestu zidali smo od početka. Ovo nam je bila prilika za razmjenu znanja i iskustva, bilo između nas i udruge domaćina ili međusobno od iskusnih pa sve do volontera koji su se prvi puta susreli sa suhozidnim tehnikama gradnje.

Radni dani su nam uz dobar humor i glazbu veselo prolazili, dok smo ostale dane provodili u obilascima okolnih brda i sela. Posjetili smo nekoliko brda iznad La Garde Freineta, zatim grad Saint Tropez, mediteranske vrtove Domaine du Rayol te plaže u okolici. Imali smo priliku posjetiti pčelinjak lokalne pčelarice i naučiti ponešto o samoj proizvodnji meda uz prigodnu degustaciju. Uz med, svoje nepce počastili smo degustacijom vina lokalnog proizvođača, koji nam je objasnio cijeli proces proizvodnje vina te nas proveo proizvodnim pogonom. Isti dan posjetili smo samostan Chartreuse de la Verne i naučili o počecima i načinu života benediktinskih redovnika. Jedan dan imali smo priliku posjetiti drugi radni kamp pod REMPART-om u Saint Tropezu, gdje smo pomogli ostalim međunarodnim volonterima u završavanju njihovih zidova.

Ova međunarodna razmjena bila je zaista obogaćujuće iskustvo i prilika za razmjenu znanja, vještina, ideja, vlastitih životnih priča i još mnogo toga. Suhozidna gradnja i sama radionica opet nam je osigurala ono što ona inače osigurava: nova prijateljstva i povezivanje ljudi na nekim drukčijim razinama koje je često teško opisati. Kamen govori neki svoj jezik, što potvrđuje činjenica da smo zid vrlo uspješno izgradili unatoč svakoj jezičnoj barijeri na koju smo putem naišli. Često bi se pronašli uz osobu koja niti ne zna engleski jezik, ali komunikacija tijekom gradnje budi neka nova čula, kako zidarska tako i međuljudska. Sadnice smokava ponijeli smo svojim kućama i kroz godinu do dvije posadit ćemo ih u svoje vrtove. Nadajmo se da će i one donijeti višestruke plodove kao što je i ova razmjena nama donijela.