Održivi izlet na Kornate?

tekst: Miran Križanić

foto: Filip Bubalo i Vilma Stopfer

Projekt Oživi održi otok, koji traje od 2014, već smo više puta spominjali. Podsjetimo, projekt oživljavanja održivih znanja obuhvaća otok Murter i mrežu njegove prirodne i ekonomsko – tradicijske regije: Vransko jezero te Kornate. Budući smo na murterskoj Gradini – nekadašnjem Colentumu i Vranskom jezeru već uspostavili stabilan niz radionica, red je došao na Kornate.

Naša službeno posljednja suhozidna radionica u sklopu ovog projekta održala se na Kornatima u jesen prošle godine, 2 i 3. listopada 2015.,  pa sa zakašnjenjem donosimo osvrt u nadi da će ipak poslužiti kao dobar uvod u novu sezonu suhozidanja.

Kornati

Kornatski arhipelag je najpoznatiji po izletničkoj i jedriličarskoj atraktivnosti te po statusu nacionalnog parka. Ipak, Kornati su dugo služili ljudima prvenstveno za poljoprivredu – uzgoj maslina, ovčarstvo i naravno ribolov. Isto kao što bi se primjerice u Primorju ljeti na nekoliko mjeseci odlazilo u planine radi poljoprivrede, tako bi se sa otoka Murtera otiskivalo u Kornate – u pravilu drvenim plovilima koje je imala svaka obitelj.

Drvene gajete na “latinsko idro”

Naša šarena i mnogobrojna ekipa je za ovu prigodu također imala priliku ploviti gajetama i leutima na “latinsko idro”. Isplovili smo iz Murtera opskrbljeni alatima i hranom za vikend, dok su ljudi u prošlosti morali ponijeti sve što bi im trebalo za nekoliko mjeseci izolacije. Više o takvom načinu života možete pročitati iz priča lokalnih ljudi u nedavno objavljenoj projektnoj publikaciji.

Iskrcavanje na Kameni Žakan

Destinacija nam je bio mali otočić Kameni Žakan, sa svega nekoliko suhozida. Zanimljivo je da otok ima samo jednog vlasnika, tako da poprečni suhozidi koji sežu s jedne strane otoka na drugu nisu pašnjačke međe, nego imaju funkciju regulacije i odvajanja janjaca od ovaca koje bi se muzle u određenom periodu.

Suhozid u vizuri otoka

U sklopu glavnog linijskog suhozida – sakatura – a u neposrednoj blizini (jedine) kuće na otoku, nalazi se urušeni stan za ovce, “uvala” u suhozidu. Naš cilj bio je popraviti urušeni stan, te što više mjestimičnih oštećenja na zidu, a sve u svrhu obnove stočarske infrastrukture, nužne za opstanak ovčarstva na Kornatima.

Urušeni suhozid

Prvi dan rada je prošao vrlo produktivno, pa smo pod vodstvom meštra Ive i iskusnih Kurnatara, a uz pomoć volontera i sudionika projekta dovršili dobar dio zadanog posla. Zidovi stana su dignuti, dok će natkrivanje pričekati neku drugu zgodu. Zid je bio mjestimično urušen – negdje ga je razvalila mlada smokva, negdje su ovce probile put, ali i to je popravljeno.

Radovi na popravku zida

Dovršen zid stana za ovce

Marenda je bila vrlo lokalna – gulaš od kurnatske bravetine. Brav je lokalni izraz za odraslu ovcu, tako da je to u prehrambenom smislu svojevrstan kontrast janjetini. Osim degustacije, pamtimo priču domaćina vezanu za jednog žakanskog “brava”. Naime, zbog spiralnog oblika roga kakvog već ovnovi imaju, povremeno postoji opasnost da rog svojim oštrim vrhom krivo uraste natrag prema glavi i time usmrti ovna / brava. Upravo takvom slučaju imao je prilike svjedočiti naš domaćin, kad je prilikom obilaska otoka uz obalu zatekao živog ali neobično mirnog brava, iznenadivši se kako već nije odavno pobjegao na znak čovjeka. Kako se brav nije micao, uspio je razaznati da se radi o rogu koji mu je došao do ruba oka. Rog sporo raste pa taj proces traje, tako da pastir ima vremena intervenirati i odrezati problematični komad roga. Naš domaćin je to i učinio, spasivši životinju.

Marenda   

Mnoge smo još priče čuli te večeri, o nasljeđivanju otočke zemlje, emigraciji, pa i ponešto o lokalnoj mafiji – ali o tome drugi put. Spavanje je te noći bilo pod vedrim nebom, u šatorima, pa čak i pod palubom drvene gajete, dok su stariji ipak ostali u kući naslućujući promjenu vremena koja će naići tokom noći.

Sljedeće jutro je zaista osvanulo oblačno uz jugo u porastu. Ipak, odradili smo “jutarnju smjenu” popravivši još nekoliko provala u zidu, a našli smo čak i gusarsko blago koje su geocache izletnici ili djeca propisno sakrili ispod zida, tko zna kad.

Gusarsko blago

To je bila i simbolička potvrda da se u zajedničkom radu na inovativnim, održivim oblicima turizma i obnovi poljoprivrede zaista krije vrijednost koju treba ponovo graditi okupljanjem oko ovakvih akcija i kontinuiranim prijenosom znanja.

Povratak

Sudionici radionice kraj obnovljenog zida (foto: T. Dugandžić)

Za kraj, pogledajte kako nam je bilo u ovom kratkom videu Tomisalva Dugandžića, a ovo je filmić sa protekle radionice na Colentumu.