Najava: Obnova munskih suhozida

Dragodid u suradnji s Mjesnim odborom Mune i LAG-om Terra liburna organizira dvije lipanjske vikend radionice obnove suhozida u matuljskim Velim Munama.

12.-13.6. i 19.-20.6. u 9 ujutro nalazimo se kod nogometnog igrališta i krećemo u obnovu! Sudionicima je osiguran ručak, osvježenje, alat i rukavice. Ukoliko je nekome potreban smještaj, treba se javiti direktno Ivanu Mihaljeku, predsjedniku MO Mune: 0921712034. Ako dolazite, javite nam na info@dragodid.org, ili porukom na 0921712034.

Projekt financira Općina Matulji.

O munskim suhozidima (Robert Doričić, Žejane)

Suhozidima su ograđivani muzari (prolazi za mužnju ovaca), kozare (ograđene parcele zatvorene drvenom lesom za mužnju ovaca, no važnije, za privremeni boravak ovaca kako bi nagnojile tlo). Osim toga suhozidima su se ograđivale ratarske površine ograde i gmajne. Suhozide je gradio vlasnik zemljišta, no kod imućnijih gospodara taj je posao povjeravan profesionalnim graditelja šireg riječkog okružja. Prema kazivanju Mihe Doričića (1927.-2015.) iz Žejana, suhozide su, uz ostale, gradili profesionalni graditelji s bakarskog područja. Profesionalno građen suhozid bio još jedan od pokazatelja višeg socijalnog statusa vlasnika zemljišta. Na munsko-žejanskom području takvi su suhozidi najbrojniji u okolici nekad najvećeg i najbogatijeg sela, Velim Munama. Većim dijelom takav status mjesta, odnosno njegovih mještana usko je povezan s činjenicom da je iz tog sela bilo najviše jesihara, prodavača octa. Naime, patentom Marije Terezije stanovnici triju sela Velih Muna, Malih Muna i Žejana dobili su pravo ambulantne prodaje octa na čitavom području Austrijskog Carstva. Pravo prodaje octa bilo je na snazi sve do pada Austro-Ugarske 1918. godine. Sezonska prodaja octa, koje su žitelji nazivali jesiharenje, bio je izvorom dodatnog prihoda, a kod onih poduzetnijih, izvor pomoću kojeg su s vremenom ostvarili viši socijalni status. Iseljavanjem stanovništva, osobito nakon Drugog svjetskog rata, zatim zapošljavanjem u okolnim gradskim središtima, domicilno stanovništvo sve više napušta stočarstvo i ratarstvo te su time i suhozidi prepušteni nebrizi i propadanju.

Krajolik ovog područja svoju znamenitost može zahvaliti i suhozidnoj infrastrukturi, stoga postoji potreba za njihovom obnovom i edukacijom lokalnog stanovništva o tehnici obnove.

* * *