Jadranski suhozidi: šoltanske japjenice

Šolta je u prošlosti bila centar proizvodnje vapna u Dalmaciji. Posvuda se znalo što znači “šoltanski način” gradnje japjenice, a na samoj Šolti takve japjenice su se gradile i palile po razrađenom planu u kojem je sudjelovala cijela zajednica. Ove godine izišla je nova monografija Šolte gdje je sve nacrtano, opisano i fotografirano(!), a ljubaznošću urednika Zorana Radmana, objavljujemo cijelo poglavlje!

Da smo znali o ovome prije nego što smo pisali priručnik o suhozidanju, sigurno bismo šoltanskom japnarstvu posvetili dužnu pažnju. Osim što tehnički predstavlja vrhunac, a na neki način ujedno i simbolički kraj suhozidanja (jer se dobijenim vapnom zida “utvrdo”), tu se radi i o jednoj zanimljivoj tradiciji odnosa i uloga pri poslu. Ovdje o njima doznajemo iz istraživanja Marine Blagaić, paralelno sa tehničkim detaljima, i uz autentične fotografije!

Ulogu podavača često je preuzimala žena, supruga vlasnika vapnenice. Ona je stajala s desne strane, pa se ta strana naziva ženskim bokom, a ona nasuprot muškim bokom vapnenice. U kamenoj se niši ženskog boka držao sat (ura), a u muškom bokal vina.

A sa graditeljske strane, najintrigantniji je detalj svoda na crtežu na str. 401. Da li su zaista tako voltali svod ili su ga radili kao nepravi svod u bunja-stilu, treba provjeriti jer je svod u svakom pogledu kritični dio, a ima par stvari koje govore u korist nepravog svođenja. Na sreću, provjeriti ćemo lako jer najmanje jednu Šoltani nisu stigli zapaliti:

Uživajte!

MONOGRAFIJA SOLTA_Vapnarstvo_2012.pdf (7MB)