Jadranski suhozidi: Podgora

Proteklih dana iznad Podgore vatra je nošena jakom burom gutala borovu šumu i zaprijetila kućama. Nekad ovakvi požari nisu bili mogući, jer je svaki komadić obradivog zemljišta između mora i biokovskih stijena bio obrađen. I ne samo to: da bi povećali iskoristivost strmog krškog terena, podgorski težaci su u suhozidnim podzidima ostavljali rupe iz kojih je rasla loza! Vještinu graditelja, ali i kvalitetu suhozida kao konstruktivnog rješenja dokazuje činjenica da su ti namjerno oslabljeni zidovi izdržali veliki potres 1962., jedan od najjačih zabilježenih u Hrvatskoj.

Svega nekoliko dana prije požara, općinski načelnik Ante Miličić odveo nas je do zanimljivog suhozidnog lokaliteta uz Srida Sela, gdje jedni do drugih postoje spomenuti težački podzidi i ne manje fascinantni inženjerski kameni zidovi koji su građeni kao potpora staroj trasi “jadranske magistrale”, koje je starija konstrukcija izgrađena vjerojatno za vrijeme Napoleonove vladavine početkom 19. stoljeća (provjeriti!).

Podzidi su ovdje mjestimično visoki preko tri metra.

Obnovljeni maslinici između magistrale i mora.

Stari vinogradi sežu sve do litica Biokova. Kakva je ekonomija mogla opravdati izgradnju trometarskih zidova da bi se dobila terasa širine dva metra?

Evo i rupa, u podnožju zida mjestimično visokog preko dva metra. Rupe nisu pravilo, očito su ih se usudili graditi samo iznimni zidari.

Sumnju da bi se možda moglo raditi o ostacima konstrukcije za kakvu skelu, razbile su rupe u zidu visokom manje od metar. Podno zida vidi se jedna “obradiva terasa”.

Zemlja u rupama. U jednoj smo našli ostatke čokota.

Gornju trasu jadranske magistrale sagradili su vjerojatno Francuzi početkom 19. stoljeća. Iza 2. svjetskog rata cesta je po dionicama proširivana, a posao nije dovršen jer je početkom 60-ih probijena nova trasa.  Završetak jedne proširene dionice vidljiv je na slici.

Vidljiv je brid sa desne strane kao priprema za nastavak zidanja…

…pažljivo klesano lice kamena, i konzolno stepenište…

… koje nije bez tradicijskog presedana. Ovakvih skala ima svugdje uokolo.

Nažalost, klesani ogradni kamenovi i zidići najvećim dijelom su odlomljeni i odnešeni.

Podzid je ponegdje impozantne visine, naizgled neoštećen razornim potresom 1962.

Različite voćke ostale su kao svjedoci prošle ili pretprošle ekonomije.

A zidovi kao svjedoci ljudske vještine.

A evo i svjedoka čovjekove komunalne svijesti i osjećaja za zajednički standard. Mali suhozidni vidikovac, danas izgubljen u prostoru i vremenu.

Pogled na Drašnice.

Tehnički muzej na otvorenom 😛

Ovaj dio zida originalno nije dovršen, što se vidi po patini na kamenu. Međutim, devastacije prijete; Miličić nam je pokazao nekoliko mjesta na kruni zida gdje je on sam nadomjestio odnesene kamenove.

Komunalna infrastruktura iz prošlosti: grotlo propusta za oborinske vode.

Podgora obiluje izvorima, od kojih su mnogi obzidani i uređeni. Vide se pukotine, vjerojatno od potresa.

“Medijska osviještenost” čelnika lokalne samouprave krajem 19. stoljeća. Možda su se i tada bližili neki izbori?

Lokacija na Google Maps http://maps.google.com/?ll=43.227702,17.107934&spn=0.006512,0.009645&t=h&vpsrc=0&z=17