Féile na gCloch festival kamena u Irskoj

Tekst i foto: Filip Šrajer

Na Inis Oírr, malome atlantskom otoku udaljenom oko četiri milje od irske obale prošlog je vikenda organiziran već tradicionalni festival kamena Féile na gCloch, na kojemu je po prvi puta sudjelovala i Hrvatska.

Inis Oírr, ili na engleski Inisheer, prvi je i najmanji u nizu Aranskih otoka koji se nalaze na ulazu u prostrani zaljev Galoway. Otok je vapnenački, veličine Biševa, s dvjestotinjak kuća, tristtinjak registriranih stanovnika i gotovo nijednim drvetom. Ali zato puuuuno trave i suhozida, uglavnom unjulica najrazličitijih načina slaganja. Krajolik Aranskih otoka, potpuno prekriven suhozidnim ogradama, u kojima danas tu i tamo pase stoka, a nekad se uzgajao krumpir i zelje, u posljednje je vrijeme proslavio film The Banshees of Inisherin s Colinom Farellom.

Féile na gCloch osnovan je 2006. kao godišnji višednevni festival, na kojemu gosti uz radionice/tečajeve suhozidne gradnje mogu pohađati i tečajeve obrade kamena, pravljenja vapna, pa čak i skiciranja pejzaža, te slušati predavanja o tim i srodnim temama. Radionice su uglavnom na otvorenom, a navečer se svi okupljaju u dva puba, od kojih je jedan u sklopu malog hotela.

Festival i inače pohode Amerikanci, Kanađani i Britanci, a ove godine je međunarodni karakter bio posebno izražen, jer je povodom irskog priključenja UNESCO-ovoj zaštiti suhozidne gradnje kao nematerijalnog dobra čovječanstva (u proljeće su predali kandidaturu zajedno s Austrijom, Andorom, Belgijom i Luksemburgom) irsko Minsitarstvo kulture pozvalo delegacije navedenih zemalja, kao i zemalja koje su bile uključene u izvorni upis 2018. godine (Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska). Većina navedenih zemalja, pa tako i Hrvatska, prezentirala je svoju baštinu i/ili suhozidna događanja kroz izlaganja i plakate, a u tom dijelu programa zapravo je nekako najviše falilo upravo Irske: fantastični suhozidi otoka na kojemu smo bili, kao i živopisni graditelji koji su vodili radionicu, dali su naslutiti o kakvoj se vrijednoj baštini radi.

Glavno događanje na festivalu bila je gradnja “međunarodnog zida”, u koji smo svi ugradili bar po kamen, a neki, poput profesionalaca s Mallorce, su se i istakli doprinosom u smislu kvalitete i stila.

Malu hrvatsku delegaciju činili su Branko i Gracijela Orbanić iz žminjske tvrtke Kapitel, zaslužni za revival kažuna, tradicijske izrade vapna i općenito suhizidnu priču u Istri u posljednjih petnaestak godina, zatim Julia Bakota Švencbir kao koordinatorica udruge Dragodid i Filip Šrajer u dvostrukoj ulozi člana upravnog odbora Dragodida i hrvatskog kontakta za suhozidnu UNESCO nominaciju. Osim s izrazito simpatičnim i angažiranim domaćinima (zapravo domaćicama): Marie Mannion i Chloe Ní Mháille iz organizacije te Julie Flanagan iz irskog Ministarstva turizma, kulture, umjetnosti, Gaeltacht (irskog jezika) i medija, dosta smo se družili i komunicirali i s ostalima, posebno kolegama Slovencima, Grcima i Austrijancima.

Priča s Austrijancima zapravo je posebno zanimljiva: oni imaju vrlo živo, jaku i kod nas sasvim nepoznatu suhozidnu scenu sa stotinjak radionica godišnje (uglavnom vezanu uz terasirane krajolike uz Dunav, pogotovo UNESCO-ov lokalitet vinograde Wachau). Već preko 12 godina posjećuju Féile na gCloch (!), i upravo je ovdje prošle ili pretprošle godine pala odluka o zajedničkoj nominaciji prema UNESCO-u. Tako da se nemojte puno čuditi ako uskoro uslijede i zajedničke radionice i gostovanja u ovu nama blisku zemlju, koju malo tko u Hrvatskoj veže uz suhozide. A u Irsku se vraćamo svakako!

Brošura festivala kamena Féile na gCloch 2023