Crna ovca 2024: mrgari – dvije lekcije iz prilagodbe situaciji

Ovogodišnja Crna ovca, „festival janjetine, individualizma, sporta i kulture“, održana je za vikend 17.-19. svibnja 2024. u Baški na otoku Krku i treću je godinu zaredom u svoj program uključila jedne od najljepših lokaliteta hrvatske suhozidne baštine. U organizaciji Društva „Sinjali“ potpomognute općinom i turističkom zajednicom, uz sudjelovanje Dragodidovih ali i drugih volontera, uspješno je organizirana još jedna radionica obnove i održavanja mrgara.

Mjesto Baška nalazi se na južnom dijelu otoka Krka, u dramatičnom krajoliku dubokog zaljeva koji preko Senjskih vrata gleda na litice Prvića i vrhove Velebita, a u zaleđu ima duboku zelenu dolinu nad kojom se s obje strane dižu kamenjarske visoravni nad kojima kruže bjeloglavi supovi. Te valovite visoravni iz kojih se uzdižu najviši vrhunci otoka su krški pašnjaci, ispresijecani suhozidima.

Većim dijelom teren je dio neke od komunada, seoskih pašnjaka naselja u dolini: Baške, Jurandvora, Batomlja ili Drage Bašćanske. Od komunada su suhozidima odijeljene graje (male krpice nešto plodnijeg kamenjara nekad namijenjenog poljodjelstvu) i drmuni, privatni pašnjaci.

Suhozida ima raznih, od mini-bedema kojima su omeđivane graje, preko snažnih duplica kojima su utvrđene granice komunada i vanjske međe kompleksa drmuna, do prozračnih unjulica koje su se gradile posvuda kad god je brzina gradnje ili popravka bila važnija od trajnosti, ili pak gdje se tražila fleksibilnost i mogućnost brze izmjene položaja ograde.

„Kakve sad izmjene položaja?“, reći ćete. Pa svi znaju da suhozidi stoje tu gdje jesu i takvi kakvi jesu stotinama (tisuća ako ne i milijunima) godina, a katastarske granice su još starije i mijenjaju se još teže od zidova. E pa na jurandvorskoj komunadi, na sjevernoj od dvije visoravni južnog Krka, postoji jedna lokacija gdje se jako dobro vidi (doduše samo iz zraka) kako su suhozidi mijenjali svoje položaje.

Upravo mogućnost da ih se – doslovno u realnom vremenu – prilagodi veličini stada bitna je osobina mrgara, ovdašnjih specifičnih višeprostornih torova u obliku cvijeta. Na lokalitetu Na starih mrgari – Novi na jurandvorskoj komunadi nalazi se jasan primjer za to. Na zračnoj snimci jasno se vidi kako su u nekom momentu mrgari radikalno smanjeni (ostali su tragovi na tlu). Berislavu Horvatiću su taj događaj 2000. godine ispričali Jurandvorci Anton Juranić Pivac i Marijan Seršić Mikocić, a on ga je objavio u priči o mrgarima u knjizi Tajne otoka Krka (2020., koautori Denis Lešić i Čedomir Miler):

Kako i sam naziv govori, ondje su se nalazili stari mrgari koji su Jurandvorcima vremenom postali premali, pa su 1940. godine sagradili nove. Izgrađeni je objekt sigurno izgledao velebno, no “apetit” im je bio prevelik. Kad su po prvi puta dotjerali ovce u salu, shvatili su da je ona isuviše velika i da gube strašno puno vremena hvatajući ovce koje su imale previše prostora za bježanje. Trebalo je nešto hitno poduzeti. Zato su zajedno stjerali ovce u jedan dio sale i onda ih je dio pastira tako držao tvoreći “živi zid” Ostali su iza njihovih leđa kroz nekoliko sati izgradili suhozid u pola tadašnje sale: posao s ovcama su toga dana ipak uspješno obavili, a onda su naknadno razgradili mrgariće i sagradili nove uz rub smanjene sale. (Lešić, Horvatić, Miler, Tajne otoka Krka, Krk, 2010., 129-130)

Nakon ovog duljeg uvoda koji je sadržavao i prvu lekciju prilagodbe, prelazimo na stvar: ovogodišnju radionicu suhozida u sklopu Crne ovce. Nakon što su kroz 2022. i 2023. rađeni mrgari Na Ljubimeru i Na Starošćini, Branka Polonijo, inicijatorica cijelog pothvata iz udruge Društvo „Sinjali“ odlučila je da se „zagrize“ u najveće, Na starih mrgari – Novi, i za to prethodno organizirala njihovo čišćenje od ostruge odnosno kupine koja ih je zarobila više nego ijedne druge. Nažalost, kišno proljeće učinilo je ostrugu teškim zalogajem čak i za profesionalnu opremu pa je očišćena tek četvrtina mrgarića, dok će se za temeljitije rješenje morati pričekati zima.

Nažalost, domaćih aktivnih meštara nije moglo biti – oni izvorni su pokojni, a današnjih nekoliko ovčara su imali pune ruke posla rješavajući festivalsku opskrbu mesom. Osim toga, mrgari su im trenutno zadnja briga kad ostatke svojih stada moraju žicama i strujom čuvati od čagljeva.

Tako su, što se radne snage tiče, Sinjalima na raspolaganju bilo dvadesetak ljudi u subotu i nešto više u nedjelju. Dragodid je svojim kanalima organizirao šestoro ljudi sa završenim programom za voditelje radionica te još toliko volontera. Od desetak volontera koji su se izravno javili Sinjalima, neki su već drugu ili čak treću treću godinu standardni na ovoj akciji, a nekoliko ih nikad nije gradilo suhozide.

Subota je protekla vrlo ugodno, uz nešto dulju uvodnu riječ o kontekstu lokacije, suhozidnoj baštini i osnovama gradnje suhozida i sigurnosti pri baratanju kamenom. Dan je bio ugodan, ne prevruć i lako se radilo i po najvećem suncu.

Kao rezervna varijanta – i druga lekcija prilagodbe – za nedjelju odabrana je Starošćina, budući smo znali da imamo još nešto sitno posla na samim mrgarima, a i oštećenih suhozida duž (intenzivno korištenog) puta koji prolazi kraj mrgara pa smo računali da – koliko god nas bude bilo – da će biti posla za sve ruke i sve razine znanja.

Radovi u nedjelju (mrgari Na Starošćini) iz zraka. Foto: Sanjin Ilić

Za razliku od subote, u nedjelju je bio vrlo težak dan i baš sparno, pogotovo za one koji su prethodnu noć uživali u koncertima, janjetini i žlahtini. Međutim, milosti nismo tražili niti dali, i nakon otprilike sat vremena uspona došli smo do Starošćine.  Kontrola učinjenog prošle godine je prošla vrlo dobro i to nas je razveselilo. Nažalost, pokazalo se da te „sitnice“ na mrgarima i nisu baš sitnice (tri lazi i jedan cijeli komad zida od više metara koji je bilo potrebno prezidati), a slični problemi javljali su se i na zidovima uz put, tako da je do zadnjeg trenutka (radili smo negdje do 14 h) bilo vrlo znojno i napeto.

Tim je više prijalo osvježenje na bašćanskoj rivi nakon silaska (neki su se i okupali u moru) i obilat ručak koji su za sve sudionike osigurali Sinjali. Na kraju je raspon zadataka bio recimo duplice i unjulice u otprilike podjednakom omjeru. Još jednom se dokazalo da festivalski provod i obnova suhozidne baštine na osunčanim kamenitim visoravnima mogu zajedno. Nije da bi se baš moglo tako živjeti, ali za vikend akciju  koncem svibnja – nema bolje!

Galeriju fotografija s akcije pogledajte ne Fb stranici Društva Sinjali (subota i nedjelja), a video reportažu Denisa Lešića na Youtube kanalu Krčkog Vala

U nastavku, nekoliko prije-poslije fotki.