Crna Ovca 2023

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Denis Lešić, Sanjin Ilić, Branka Polonijo

Koliko god Baška bila najturističkije od svih turističkih mjesta otoka Krka, njen krajolik i dalje toliko veličanstveno dominira stvarnošću, da se čini da se turisti, i turistička izgradnja, i čovjek, i njegovi artefakti uopće, izgube u tim kamenjarima i visoravnima koji se s obje strane nadvijaju nad bujnom dolinom i čuvenim žalom, da ne govorimo o pogledu na Prvić i Velebit. U toj Baški već godinama festival Crna ovca u svibnju služi kao neki vjesnik turističke sezone, a sa svojim rock i jazz koncertima, dječjom jedriličarskom regatom, trekinzima, radionicama, izložbama i predavanjima, prožeta mirisima pečenja s okolnih pašnjaka, možda i pokazuje onu drugu stranu turizma koju svi toliko prizivaju.

Što se suhozida tiče, Baška bi mogla biti finale neke zamišljene hrvatske suhozidne rute, namijenjena finalistima jakih nogu. Po kamenjaru dviju prostranih visoravni raspoređeni su kilometarski ovčarski zidovi koji se ponegdje dramatično spajaju u lokvama, rasute su zakrpe apstraktnih uzoraka nekadašnjih vinograda (baš onih koje je slikao Gliha) i stotine malih ograđenih zelenih kružića mršave zemlje i gajeva. I najpoznatiji od svih, višeprostorni torovi za ovce u obliku cvijeta, o kojima se već puno pisalo, i to uredno raspoređeni: po pet na svakoj visoravni i pet na Prviću, ukupno petnaest komada.

U nadi da će se u te (današnjim ovčarima nažalost nepotrebne i već pomalo urušene) zvijezde krajolika uliti energiju potrebnu da se vrate u pristojno stanje, Društvo Sinjali Baška u posljednjih dvije godina forsira bar dvije radionice godišnje, od kojih je ona proljetna dio programa Crne ovce. U prošlogodišnjoj reportaži možete pročitati i nešto detaljnije o samim mrgarima kao i o raznolikoj ekipi stoji iza akcije. Ove je godine na programu bilo “otvorenje” obnovljenih mrgara Na Ljubimeru i drugi dan, početak obnove mrgara Na Starošćini.

Brzo upoznavanje i početak uspona na Ljubimer. Mrgari na Ljubimeru i oni na Starošćini su najbliži Baški, ali i do jednih i do drugih je najmanje 40 minuta uspona na visoravan. Putem ćemo odraditi par riječi o kontekstu lokacije i osnovama gradnje za novajlije, a među voloterima je i par recidivista od lani koje ćemo unaprijediti u samostalnu jedinicu.

Kad smo došli na mrgare, brzo smo se rasporedili da sredimo još par preostalih oštećenja, jer za koji sat stiže horda planinara s Crne ovce.

Rezanjem vrpce i puštanjem crne ovce u salu (središnju prostoriju), mrgari su svečano otvoreni za javnost. Ljudi su nas dosta ispitivali, ne samo o samim mrgarima već i o načinima na koje se organiziraju ovakve akcije.

Milenijska. Horda nas je potom napustila, a mi smo marendali pa se još malo uhvatili posla, čisto da odradimo ručak 🙂

U nedjelju (opet) ljepše vrijeme. Evo nas na usponu na drugu visoravan, točno nasuprot Ljubimeru gdje smo bili jučer.

Mrgari Na Starošćini su najviše fotografirani od svih, kad i jesu najfotogeničniji.

Veličinom su slični onima Na Ljubimeru i otprilike su toliki postotak zarušenja imali, ali kako su zidovi delikatniji i tanji, sastavljeni gotovo od samih unjulica (jednostrukih suhozida), tako je i popravak – kad se uhvati mot – išao brže. Dvije su škulje, jedan zid između mrgarića (“latica” cvijeta) i nekoliko lazi rekonstruirani u cijelosti, uz više mjestimičnih popravaka.

Sanirana su sva urušenja vidljiva na ovoj fotografiji i za jesen nije ostalo puno. Treba pohvaliti (i opet) međunarodnu, veselu, zainteresiranu i brzo-učeću ekipu.