Izvještaj: “Kamik i gromači”, Lovran 2018.

tekst: Romina Tominić                                                                                                     

foto: RT, Mario Zaccaria, Luka Forko, Tatjana Trdić

21. i 22.4., ususret Danu općine Lovran, održali smo 1. radionicu obnove suhozida u Lovranu -“Kamik i gromači”. Dragodidu je pripao organizacijski dio, a Općina Lovran i Mjesni odbori Lovranšćina i Medveja prepoznali su važnost prijenosa znanja o suhozidanju i financijski podržali prvu suhozidnu radionicu za širu javnost.

Pristigli su nam mještani Lovrana i volonteri iz Rijeke, Crikvenice, Viškova, Zagreba i Bolivije! Više od 40-ak osoba sudjelovalo je u obnovi suhozida dugog oko 50-ak metara, a posjetioce koji su u više navrata pristizali proveli smo kroz osnove suhozidne gradnje priušćujući im direktno iskustvo.

U ulozi voditelja radionice bili su lokalni suhozidni majstor Abaz Gallopeni zvan Abi, Mario Zaccaria i Romina Tominić, pokretačica akcije.

Smjestili smo se na lokaciji nadomak povijesnog puta za Učku, 20 minuta brdovite šetnje od centra Lovrana.

Kako je proteklo naše prvo druženje saznajte iz fotoizvještaja:

Uvod u vještinu gradnje (na poligonu)

Ovogodišnja obnova suhozida započela je pod krošnjama hrastova. Kako je vrijeme uzmicalo sve se više zainteresiranih sudionika pojavljivalo i uključivalo u proces obnove.

 

 

U prvih sat i pol već smo obnovili 20-ak metara…

Oko podneva posjetila nas je delegacija iz XVII. Okruga Budimpešte i Bleiburga uz pratnju domaće političke scene. Objasnili smo gostima nužnost gromača u našem kraju.

Uz povremene pauze, čikule i ćakule, sudionici radionice razmijenjivali su priče i iskustva.

 Ručak je stigao u pravi čas 🙂

 A Harry je bio naš prč čuvar.

 I…došlo je vrijeme da nastavimo gdje smo stali.

 Nakon radnog dana zaključili smo da bi nam najviše prijao odmor na slapu (Lovranska Draga)

Tik pred mrak vratili smo se u dom, navukli majicu, natočili piće i uz dozvolu lokalnog boćara zaigrali  boće. Priče i smijeh razmjenjivali su se sve dok nismo shvatili da je još jedan pred nama…

Drugo jutro dočekala nas je lijepa vizura jučerašnjeg rada:

 Mjesec dana ranije uslikali smo istu lokaciju iz drugog ugla. Ovako je suhozid izgledao prije obnove:

 Prvi dan radionice sanirali smo hrastove koji rastu iz suhozida, očistili mu prilaz i obnovili oko 35 metara. Do završetka obnove nedostajalo je još 6 metara na jednom i oko 8 metara na drugom kraju suhozida.

 Počeli su pristizati novi sudionici, volonteri i zainteresirani promatrači.

 Kada smo dovršili jedan dio suhozida, akciju smo premjestili na drugi dio puta.

 Obogaćeni novim iskustvima, pričama i poznanstvima, razišli smo se nasmijani iza podebljeg nedjeljnog ručka, toliko dobrog da nije bilo vremena za fotografiranje.

Dogodine 😉

 

………………………………………………………………………………………………………………..

PS. link na članak