Treći suhozidni svibanj u Gea Vivi
Radionica gradnje suhozida i stepenica / 6. i 7. svibnja 2016., Gea Viva (Milna, Brač)
Tekst: Julia Bakota
Foto: Filip Bubalo, Gea Viva, Marija Tkalec
Zadnje dvije godine (2014. / 2015.) svibanj nam obogati zidanje i druženje na imanju Sabine Engelhardt – arhitektice, stolarke, osnivačice udruge Gea Viva i povrh svega, divne uvijek nasmijane osobe. Gea Viva je domaćin ovogodišnjeg Lifenet susreta i u lipnju će ugostiti 50-ak međunarodnih sudionika, stoga nas je Sabine pozvala na jedan dvodnevni infrastrukturni suhozidni upgrade. Bez puno razmišljanja smo spakirali šatore i šešire pa preko splitskog kanala doplovili u Milnu. Kilometar udaljeno od mista nalazi se Sabinino imanje – eko centar i kamp stvoren kao mjesto za susrete, odmor i inspiraciju. Zaista, inspiracije u Gea Vivi ne nedostaje. Energija ovog mjesta tjera na nove ideje, planove i ostvarenja. Tako smo i mi došli sazidati stepenice i koji zidić, a na kraju stvorili puno više.
Početak radionice je bio predviđen za petak popodne pa smo par slobodnih sati proveli u istraživanju okoline i spustili se do mora. Uvala Osibova nas svake godine mami na prvo kupanje ali ovaj put joj nije uspjelo.
Započeli smo s radom na blago nagnutom travnatom terenu kojeg će trebati suhozidom ograditi i razdijeliti u dva paralelna platoa koji će kasnije služiti kao prostor za podizanje šatora, odijeljena puteljkom. Donji dio terena će valjati ograditi podzidom.
Uslijedilo je uvodno predavanje o osnovama suhozidne tehnike gradnje i to i ovaj put na engleskome jer je na radionici, uz splitske, bračke, zagrebačke i zagorske volontere, sudjelovala i Francuskinja. Kako je teoriju zapravo najlakše pohvatati u praksi, vrlo brzo smo krenuli sa zidanjem. Nakon skoro tri sata sazidali smo dobar dio platoa pazeći na ravnine i boreći se tu i tamo sa živom stijenom. U međuvremenu, dio ekipe je popravio prilaz u lani obnovljen kućerak jer nije preživio nedavni prolazak bagera.
Za potrebe radnog dijela lipanjskog međunarodnog susreta, Sabine će izgraditi veliki drveni šator poluotvorenog tipa. Impresivni kameni auditorij i drveni šator će biti žarišne točke ovog događaja pa smo ih radi lakšeg kretanja povezali stepenicama.
Idući radni dan smo započeli s jutrom podijelivši se na tri lokacije – dio ekipe je nastavio s izgradnjom platoa i podzida, jedan vješti samotnjak se uhvatio oblikovanja zida i postolja za vanjsku špinu a nekolicina zidara željnih izazova se bacilo na izgradnju polukružnih stepenica koje vode u ljetnu kuhinju. Kamen po kamen, zidovi su rasli na jakom bračkom suncu.
ribarski dvojac je otišao u lignje pod sviću a mi koji smo ostali na kopnu, dovršili smo platoe i ozidali špinu.
Kao šećer na kraju, započeli smo izgradnju postolja za novi drveni kompostni wc. Očistili smo dno, položili i isklesali dva velika kamena koja će pridržavati postolje. Ozidali smo gomilu kraj budućeg wca i na kraju je baza ovog bitnog infrastrukturnog detalja izgledala ovako:
Stepenice su poprimile svoj konačni oblik, pa smo svi za kraj potegli i sudjelovali u završnici. Nismo ih se mogli nagledat.
Večernjim druženjem, svjetovima daleko od gužve i buke završila je naša ovogodišnja radionica u Gea Vivi. Tu kamen živi. Mnogobrojni kamperi i posjetitelji će intenzivno koristiti sve što smo u ova dva dana stvorili – na platoima će rastirati šatore, trčat će stepenicama, točit će vodu a bome i gazit po dnu novog kompostnog wca. A poseban je gušt znati da će kamen koji smo postavili ostati važan dio svakodnevnog suživota ljudi, biljaka i životinja još godinama.
Velika hvala svima na sudjelovanju, vidimo se (ako ne i prije) dogodine!