Jesen na Kotoru
Tekst: Mario Švencbir
Foto: Mile, Miše, Mario Š.
Treću godinu zaredom ostvarujemo suradnju sa Muzejom grada Crikvenice na educiranju o obnovi i samoj obnovi kotorskih gromača. Nastavili smo sa lanjskom obnovom tih suhozidnih puškarnica koje će kroz period obilježavanja 100 godina Velikog rata dobiti i svoju tematsku stazu i odlično se uklopiti u priču o Kotoru i baštini ovog izuzetnog lokaliteta.
Iako je gdin Vakula zvao grubo vrime, i samim time stao na put (ne)uobičajenom odazivu volontera, vrijeme je bilo savršeno za aktivni boravak na obroncima Kotora iznad ‘potoka’ Dubračine koji je visokim vodostajem više ličio na nabujalu rijeku. Osim Dubračine možda će i ova fotografija upriličiti dojam o ljepoti krajobraza:
Neke scene iz GoTa su mogle biti snimljene i oko Crikvenice (Mile, 2015.)
Okupili smo se na ‘parkingu’ blizu staze koja vodi na Kotor i krenuli u akciju. Unatoč vremenskoj prognozi i ove se godine skupilo mlado i malo starije društvo više manje upoznato sa cijelom pričom.
Prošle se godine obnavljao jedan segment puškarnica od ukupno 100tinjak metara (više manje) gromača koje su isprekidane puškarnicama na svakih 4 – 8 metara. Osim toga s unutrašnje strane je rov koji dijeli put od ‘gromača’ a i svaka puškarnica je imala svoje ‘sjedeće mjesto’ koje je ujedno imalo i mali podzid staze prema Kotoru. Neobnovljene segmente ‘gromača’ smo zatekli u ovakvom stanju:
Ovako na prvu nemaš zapravo cjelokupnu perspektivu kako je to izgledalo pa valja prošetati do zadnje puškarnice i odmah cijela priča dobiva konkretni smisao i otkriva viziju osoblja Muzeja. Podijelivši se u nekoliko ekipa krenuli smo prvo sa uređivanjem pomalo blatnog terena i porušenih gromača.
Što se tiče tehničkih detalja zapravo se radi o veoma interesantnim suhozidnim tvorevinama. Naime puškarnica je zapravo nadsvođeni prostor između dvije gromače što bi za nas zidare značilo da se moraju napraviti četiri ugla na gromači dubine oko 1 metar te ih sa vanjske strane premostiti kamenom pločom minimalne površine 0,5m2 (ploče su se nalazile u neposrednoj blizini svake puškarnice). Osim toga vanjska strane gromače je naravno viša (oko 1,5-1,8m) od unutarnje (0,5-1,0m) jer je dobrim dijelom u funkciji podzida što zahtijeva više angažmana na terenu koji je pod jakim nagibom. Ma di ćeš bolje 🙂 . Taman kad smo se ugrijali i napravili dobar posao zvali su na Maneštru u kojoj smo uživali kraj Dubračine taman uz Mediteranski labirint ljubavi.
Nastavili smo u istom ritmu nakon predaha i dovršili planirano za taj dan. Za sutra su opet zvali kišu ali smo bili ustrajni da nastavimo s aktivnošću pošto smo se dobro opremili. Dokolicu nakon radionice smo upotpunili šetnjom do Kotora revni uvidjeti kakva je situacija na stazi (koliko posla ima) i nanovo upoznati iskonsku infrastrukturu Crikvenice:
U nedjelju nas je probudila kiša što smo i očekivali pa smo se i sukladno tome pripremili. Nije to bilo nekakvo intenzivno kišenje već više onako orošavanje ali bi s trena na tren malo jače pljusnulo. Dogovorili smo se nastaviti s radom i podignuti bar dvije puškarnice. Što smo i učinili, a kako se s vremenom obuzdalo vrijeme učinili smo znatan posao.
U ovom kratkom videu možete pogledati kakva je situacija sada i koliko još ima ‘posla’ kako bi se završio dio ovoga projekta Muzeja grada Crikvenice. A na ovom linku geografsku poziciju puškarnica Kotora.
Najljepša hvala osoblju Muzeja koje je iznmno doslijedno u svojem naumu i sjajnoj organizaciji kao i perspektivi uređenja ovog prekrasnog krajobraza. Do godine!