Usprkos nepredviđenim izazovima, uspješna radionica popravka zida u Kotoru

Tekst: Duje Mikelić
Foto: Duje Mikelić, Petar Gavran

I ove godine smo boravili na predivnoj lokaciji starog naselja Kotora iznad Crikvenice. S obzirom na vrlo loše vremenske prilike, prvobitni plan dolaska, graditeljske ekipe i itinerara su doslovno pali u vodu. Nismo se uspjeli poklopiti s tradicionalnim pohodom na Kotor povodom blagdana Svetog Šimuna i Tadeja – zaštitnika Kotora, kao ni s terenskom nastavom crikveničkih osnovnoškolaca. Radionicu smo ipak održali, u dosta reduciranom broju, dva tjedna kasnije, od 8. do 11. studenoga.

Kako nas je bilo malo, dogovorili smo uzeti, kako je na prvu izgledalo, lagani zadatak popravka urušenog zida od parkinga prema starome mjestu. Samo čišćenje nam je uzelo cijeli prvi dan. Bočnim urušavanjem smo došli do konačne rupe u duljini od oko 13 m. U temeljima nas je dočekala neugodna situacija žive stijene nagnute prema „van“, odnosno prema licu zida, što je vjerojatno bio i razlog urušavanja gromače.

Kako sužavanje ceste nije bila opcija zbog prolaska traktora i fiata pande nekolicine korisnika starog sela, jedina opcija bila je poravnavanje živca sa špicom i prelazak istog s najvećim kamenjem.

Donošenje dodatnog materijala dodatno nam je oduzelo dosta vremena. Sva je sreća što su nam se zadnji dan priključili Josip i Jasenko, poznati crikvenički meštri o kamena. Uz pomoć njih dvojice, zid se podigao, a da se, tako rekoći, nismo ni pošteno oznojili. To nam je dalo vremena i elana da popravimo još jedan segment zida u samome selu.

Hvala Muzeju Grada Crikvenice na pozivu, Silviji Huljini na gostoprimstvu i meštrima na prenesenom znanju. Posla na Kotoru ima dosta, tako da se nadam da se ove godine, neovisno o vremenu, vidimo u puno većem broju!