Izvještaj s druge radionice Vele lokvi, 10.-11.9.2022.

Tekst: Tanja Kremenić
Fotografije: Tanja Kremenić, Oleg Miklić, Alen Čikada, Michael Doneus

Drugi vikend u rujnu 2022. bili smo (i) u Lubenicama, na radnoj akciji čišćenja i obnove lokve „Vele lokvi“ u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin. Radi se o nastavku aktivnosti započetih u lipnju 2022.

Slika 1. U Lubenicama, s pogledom na Lubenice (i Učku)

Prvotno se razmatrala ideja stavljanja većeg fokusa na čišćenje lokve od blata, s obzirom da je ista kompletno presušila – nešto što se prema domaćem stanovništvu nije dogodilo otkad pamte. Ovo su ljeto obilježili dugi periodi bez oborina i česti periodi bure, međutim to nije jedini uzrok presušivanju. Lokva dugo nije održavana te se na neprepusni sloj gline nakupila i velika količina blata, koja je zarobila u sebi čak i nekoliko ovnova ovo ljeto. Zanimljivo je bilo vidjeti da je susjedna, manja, neobzidana lokva, bolje zadržala vodu, upravo zbog toga što je počišćena prije godinu dana.

U svakom slučaju, noć prije radionice je palo dosta kiše, većina blata je potopljena te je fokus bio vraćen na kamenje. Obje lokve su opet bile prošarane rasutim kamenjem. U neobzidanoj se lokvi nakupilo rasuto kamenje u samo 2 mjeseca od zadnjeg čišćenja, no dio ekipe ih je, zanemarujući sizifovu notu svega ovoga, svejedno išao ukloniti. Izvuklo se (izronilo?) svo kamenje, surfajući na donesenom tavulonu, multisvrhovitoj uskoj dasci, koja je u ovom slučaju služila i tome da umjesto suhozidne radionice sve ovo ne postane radna akcija spašavanja volontera iz živog blaga (a bilo je i toga).

Slika 2. Nekoliko perspektiva lokve i zatečenog stanja

Slika 3. Čišćenje neobzidane lokve

Nastavilo se i s čišćenjem vegetacije unutar obzidane lokve te je očišćen i obnovljen zadnji segment istočnog, vanjskog, suhozidnog obruča, taman gdje duplica prelazi u podzid.

Slika 4. Obnovljen segment duplice, a trebat će i obnova znanja i više strpljenja za preciznije paralelke

Sa zapadne strane su se nastavile muke po teškim škrilama (kamenim pločama). Trebalo je dovršiti obnovu suhozida između žukve (vrbe), preklopiti ih ovim pločama teškim i do 60-80 kg, te konačno otkriti onaj manji mulec (suhozidno stepenište) obrastao oštrugom (divljom kupinom).

Slika 5. Prije obnove, obrastao i razrušeni segment duplice između vrbe i manjeg suhozidnog mula

Slika 6. Nakon obnove, segment duplice između vrbe i manjeg suhozidnog mula, koji je konačno otkriven

Domaćini su se pobrinuli i za vannastavne aktivnosti. Subota predvečer je bila u znaku boća (Gerbin je dobio Dragodid, što jasno traži revanš), turističkog obilaska Lubenica, pića u Lubeničkoj loži, promatranja sipara na podlubeničkoj padini i iščekivanja kakav će spektakl od zalaska tu večer Lubenice priuštiti. Uz spektakularni zalazak je naravno zapuhao i spektakularni lubenički vjetar i uskoro potjerao romantičare.

Slika 7. Nakon cjelodnevnog rada, Cvetko iz Gerbina je neumorno obnovio jednu stranu lubeničkog đoga i konačno omogućio partiju boća. Domaći : gosti = 1 : 0

Slika 8. Lubenički sipari i zalasci

Shvativši da je u subotu izbačeno svo suvišno kamenje, uklonjena većina vegetacije, obnovljen u cijelosti vanjski obruč, u nedjelju se krenulo na ušminkavanje. Dorađen je središnji mulec – dodana su popločenja te je pojačan odronjeni podzid.

Slika 9. Dorade središnjeg muleca

Započet je i zahvat unutarnjeg obruča, nekadašnjeg čvrstog podzida koji je vjerojatno služio kako bi dodatno suzbio akumulaciju blata. Prije obnove je taj podzid zapravo bio tek amorfni sipar. Obnovljeno je njegovih 10-ak metara, koliko se stiglo do nedjelje u podne, kad je bio predviđen kraj radnih sati. Podzid se dodatno prelio lopatama izvađenog blata – prema tradicijskoj praksi obnove suhozida oko lokvi, očekuje se da će se s padalinama integrirati u zid i učvrstiti ga.

Slika 10. Radovi: dovršetak zida između žukve i nižeg muleca te započeta obnova unutarnjeg podzida

Gorko-slatka istina je ta da se svakim novim dolaskom na Vele lokvi otkrivaju novi segmenti moguće dogradnje i dorade, koji idu u tri smjera: 1) obnova lokve kao vodnog tijela, odnosno čišćenje od blata i nakupina trava, 2) obnova suhozidnih obruča i kamenih stepeništa, 3) funkcionalno-estetsko ušminkavanje šireg ambijenta (prorijediti vegetaciju u njenom sjevernom dijelu i doraditi pristupni put). Nabrojane intervencije bi ovaj lokalitet izdignule na funkcionalni spremnik vode, odmaralište, promatralište biosvijeta… Količina raznolikih vretenaca (prepoznali smo Sympetrum sanguineum i Anax imperator), zelenih žaba i vodenih cvijetova, i ostalog živog svijeta vizualno je i zvukovno hipnotizirajuća. Čak i susjedna lokva koja se činila neobzidanom kaljužom, također ima svoj suhozidni mul, a siparište (menik) s njene istočne strane je vjerojatno također nekad bio zid ili podzid. Obilježiti ovaj mikrolokalitet s adekvatnom poučnom tabelom koja opisuje sve navedeno bila bi točka na i.

Zahvaljujemo još jednom domaćinima: Gradu Cresu, Zavičajnom društvu Gerbin, simpatizerima Gerbina koji su sudjelovali u obnovi, restoranu Hibernicia i nadamo se nastavku ove priče.

Slika 11. Prije-poslije

Slika 12. Na kraju druge radionice perspektiva 1

Slika 13. Na kraju druge radionice perspektiva 2

Slika 14. Na kraju druge radionice perspektiva 3

Slika 15. Na kraju druge radionice perspektiva 4

Slika 16. Dio radne ekipe