Kale na Lunu: Suhozidi su najveći hrvatski povijesni infrastrukturni projekt

Prošli vikend na Lunu je održana prva manifestacija “Masline od Luna – početak berbe”, a događaj je imao pozornost medija zbog gostovanja predsjednika Josipovića. Želja organizatora bila je ukazati na problem zaštite čuvenog lunskog maslinika od devastacija, a neposredni povod bio je nedavni nestanak nekoliko višestoljetnih stabala koja su, pretpostavlja se, završila u nekom privatnom vrtu ili shopping centru.

Na rubu maslinarske teme ovoga puta našli su se i suhozidi koji na Lunu imaju jednog reprezentativca (višeprostornu ovčarsku građevinu Dudićev osik). Upravo povodom akcija oko Osika, na Lun je pozvan u Jadran Kale koji je predsjedniku i medijima plasirao jednu vrlo zanimljivu kalkulaciju: hipotetsku financijsku težinu hrvatskih suhozida. Prenosimo Kalino izlaganje, kao i dva izlaganja o lunskim maslinicima.

Lunjski suhozidi

Lunjski poluotok je zbog “osobite gustoće suhozidnih formacija koje tlocrtno pokrivaju prostor čitavog područja” zaštićen kao kulturno dobro 17. XII. 1975. godine. Građevina koja svojim oblikom vjerno odražava unikatan način korištenja jedne od “konfina”, Dudićev osik, je ujedno i prva hrvatska zaštićena suhozidna građevina.

Zašto su suhozidi vrijedni? Oni sprječavaju eroziju tla, obogaćuju biološka staništa i u krajolik utiskuju kulturni pečat svojih graditelja.

Suhozidi su najveći hrvatski povijesni infrastrukturni projekt. Kad bi vlada danas naručila izgradnju jadranskih suhozida, izgradnja ukupnih pašnjačkih suhozida poput kornatskih ne bi koštala manje od 45 milijardi kuna a za guste ovčarsko-maslinarske ili vinogradarske terasaste suhozide otprilike pedeset puta više. (Izračun po obavljenom mjerenju kornatskih suhozida od Svena Kulušića i Vladislava Mihelčića, i po usporedbi volumena s mjerenjima u talijanskom terasastom NP Cinque Terre jer kod nas ovakve procjene nema.)

Lunjski poluotok predstavlja simbiozu ovčarskog i maslinarskog gospodarstva. Ovo je jedan od najupečatljivijih hrvatskih kulturnih krajolika. Njegova budućnost ovisi o dva glavna pitanja:

1. Ovaj krajolik nije zrcalo društvene harmonije, već društvenih tenzija. U naše su vrijeme njegovi nasljednici, stvaratelji i obrađivači u stvari kažnjeni, jer im je zbog naslijeđa feudalne anomalije pravno zapriječen put do njihovog vlasništva. Uz suhozidnu građevinu koja nam svojim razlistalim oblikom pokazuje zašto je čitav krajolik postojećeg izgleda, Dudićev osik, mještani ni dan-danas nisu vlasnici niti zemljišta na kojima su im kuće.

Stvaratelji ovakvog krajolika umjesto kazne zaslužuju pravno razrješenje gospodarenja biološkim blagom kakvog su odnjegovali.

2. Sudbina krajolika vezana je za uspjeh njegovih proizvoda. Primjer propalih vinogradarskih terasa Takala vezan je za pad Bakarske vodice, dok je posve drugačiji primjer vinogradarskih terasa na pelješačkoj padini Dingač. Pag ima izvrsni proizvod svojeg krajolika – to je paški sir.

Za čuvanje ovčarsko-maslinarskog krajolika od snažne će pomoći biti provedba europske direktive 2078/92 s Planom održive poljoprivrede i zaštite okoliša, za što treba ostvariti Nacionalni program za poljoprivredu i seoska područja, pogl. IV.2.3, iz 2003. godine.

Po preporuci ekspertnog povjerenstva za UNESCO iz rujna 2007., “sredozemni agro-pastoralni krajolici u današnjem kontekstu ostaju vrlo krhkima, posebno zbog klimatskih promjena i ekonomske globalizacije. Stoga trebaju potpore državnih politika kakve bi odrazile njihovu kulturnu i prirodnu vrijednost, kako onu materijalnu tako i onu nematerijalnu, i vrijednost koju im pridaje društvo kao cjelina”.

Mišljenja sam da vlasnicima svojeg krajolika i njihovim proizvodima treba olakšati pravne i tržišne perspektive, a njihovo kulturno i biološko blago nastaviti popisivati i uključiti u nominaciju za Popis svjetske baštine UNESCO pod kategorijom kulturnog krajolika.

dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnolog

Lunske masline

Kompleks “Lunske masline” površine cca 400 ha nalazi se na krajnjem sjevernom dijelu otoka Paga, protežući se sjeverno od mjesta Novalje (gdje započinje) pa do krajnjeg sjevernog dijela otoka oko mjesta Lun (gdje završava ) po čemu je i ovaj kompleks dobio ime “Lunske masline”. U odnosu na druge maslinike u našoj domovini ovaj se bitno razlikuje na osnovi sljedećih čimbenika.

Fenomen “maslina se ne može razmnožavati sjemenom” odnosno od tisuće i tisuće plodova (sjemenki ) koje padnu na zemlju na bilo kojoj plantaži kod nas ili u Španjolskoj, Italiji…, neće proklijati. Taj fenomen na području Luna ne vrijedi. Tu plodovi koji padnu na zemlju prokliju, a iz njih se razvijaju nove masline genetski i morfološki jedinstvene. Taj je fenomen tu prisutan više tisuća godine te je kroz tisuće godina na području kompleksa “Lunske masline” svake godine isklijavalo na stotine i stotine novih maslina, a opstala su samo ona stabla koja su po svojoj genetici bila adaptibilna na teške uvjete ukorjenjivanja, rasta i razvoja u ekstremno kamenitom  (siromašnom) tlu. Nadalje, opstala su samo ona stabla koja su mogla izdržati jake udare bure i visoku koncentraciju morske soli na listu, koju je bura putem posolice donosila s morske površine od strana Senja.

Dakle kompleks “Lunske masline” najvećim je djelom “djelo prirode”, dok se zasluga čovjeka očitovala u održavanju, čuvanju i navrtanju pitome masline najčešće sorte Oblice na stara stabla lunskih maslina. Zasluge za to u zadnjih 150 godina imaju obitelji lunjskih maslinara.

Iz ovog kratkog prikaza možemo zaključiti – lunske su masline jedinstvene:

1) Po starosti – ima više stotina stabala starijih od tisuću godina.

-jedno je stablo ekspertizom obrađeno na procjenu starosti – rezultati govore o starosti više     od 1500 godina. (Poštenjak 2000.)

2) Po genetskoj i morfološkoj različitosti . Naime stabla lunskih maslina se međusobno:

-morfološki razlikuju (po veličini i obliku:  ploda, koštice, cvata , grana i krošnji).

-Isto tako razlikuju se genetski što je potvrđeno rezultatima istraživanja metodom DNK             identifikacije (Diplomski rad, A. Cantore 2010.)

3) Po sposobnosti prilagodbe na krajnje loše ekološke uvijete:

-kamenito i siromašno tlo.

-Jaki udari bure – tolerantnost na posolicu koju donosi senjska bura.

4) Po krajobrazu kojeg predstavljaju jeko stara i mlada stabla masline:

-nepravilno raspoređena na kamenitom tlu uz specifično oblikovane krošnje uslijed       djelovanja jakog vjetra i posolice.

-zbog netoksificiranosti terena ovaj je maslinik idealan za ekološko maslinarstvo.

Na kraju još da napomenemo da se iz ove populacije mogu izdvojiti i genotipovi gospodarski veoma interesantni i kao buduće hrvatske sorte masline i kao podloge na koje se mogu cijepiti kultivirane već poznate sorte maslina za uzgoj na ekstremno kamenitim tlima na samo kod nas nego i u svijetu (Talijani već pokazuju interes).

Devastacijom Lunskih maslina devastiramo nešto što je jedinstveno na krajobraznoj , botaničkoj i gospodarskoj razini, a to nešto smo naslijedili od svojih predaka (veći broj stabala lunskih maslina je dočekao Hrvate.u 7.i 8. stoljeću) i posudili od svojih sinova i unuka.

Prof. dr. sc. Đani Benčić

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

PROBLEMATIKA LUNSKIH MASLINIKA

Posljednjih nekoliko mjeseci obilježeni su događajem koji se je dogodio u Lunjskom masliniku, najstarijem u Hrvatskoj i raritet u svjetskim razmjerima. To je bio već svima poznat događaj

–          iskopana su i prodana četiri višestoljetna stabla maslina.

Reakcija javnosti i samih maslinara u prvi plan je izbacilo želju za zaštitom Lunjske maslinade od moguće veće devastacije koja je sasvim izgledna u ovom našem vremenu i prostoru, gdje je sve podređeno gradnji novih smještajnih jedinica koje se mora smjestiti u što atraktivniji prostor kako bi lakše postigli željenu cijenu i došli do kupca.

Međutim, u toj opravdanoj brizi za očuvanjem baštine od neodgovornog ponašanja pojedinaca, kao da se zapostavlja  jedan drugi jako bitan aspekt, a to je gospodarenje tim prostorom, koje ima svoju prošlost i sadašnjost, a u ovim vremenima joj moramo osigurati i primjerenu budućnost.

Kronologija gospodarenje prostorom:

–          Lunjani su pravo kultiviranja ove maslinade dobili 1834 godine, kada traže od rabske općine čiji je to posjed, dozvolu za nacjepljivanje maslina na predjelima zvanim Vadikandija i Budunalva  (HR DARI 0476 (JU 21), Opći spisi, br. 564 od 8. travnja 1834. s prilozima, kut. 29), što su kako je i danas vidljivo dobili, i od tada do danas kontinuirano obrađuju masline.

–          Po ukidanju kmetstva od strane Austrijskog dvora 1848. godine, Lunjani dobivaju od Rabljana njihove posjede od sv. Martina do Blatnice, u dužini od 2 i širini ¾ talijanske milje (fra Odorik Badurina: Kronike Luna).

–          Na žalost nikada kroz povijest Lunjani nisu riješili imovinsko-pravne odnose zbog raznih nesretnih okolnosti kao što su siromaštvo, neukost, ratovi,odljev stanovništva, socijalističko negiranje vlasništva, tako da smo dočekali Hrvatsku državu sa svojim maslinicima kao općenarodnom imovinom, a koje je preko noći postalo vlasništvo RH.

U tim novonastalim okolnostima kada je naša država  odlučila sve poljoprivredne površine u svom vlasništvu staviti u funkciju tako da ih iznajmi ili proda, mi lunjski  maslinari smo se našli u, usudio bih se reći, apsurdnoj situaciji da moramo tražiti način kako na natječaju dobiti svoje maslinike u dugogodišnji najam, dakle plaćati najam za nešto što nam pripada.

Država je zadužila jedinice lokalne samouprave da donesu Programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, jer one kao najbolje poznaju situaciju na terenu. Međutim grad Novalja na čijem se području nalazi i Lunjska maslinada,  pristupa izradi programa više od mjesec dana nakon isteka zakonskog roka za donošenje programa. Kod maslinara se je pojavila bojazan da će ovim prostorom kojim gospodarimo već skoro 200 godina gospodariti netko drugi. Bojazan se je pojavila zbog značaja i atraktivnosti lunjske maslinade, kojom bi možda i netko drugi želio gospodariti.

Bez obzira na sve, spremni smo prihvatiti novonastale okolnosti i prijaviti se na natječaj za dodjelu dugogodišnjeg najma.

Zbog toga smo pristupili osnivanju Maslinarske zadruge Lun koja ima ambiciju:

–          odgovorno i održivo gospodariti prostorom,

–          osmisliti model održivog razvoja i sveukupne valorizacije Lunjske maslinade kao nacionalnog bogatstva,

–          privesti maslinike u funkciju,

–          pokrenuti ekološko maslinarenje koje je jedino primjereno prostoru i

–          na temelju takvog pristupa pristupiti izradi prepoznatljivog proizvoda (tzv. brenda) koji će se temeljiti na specifičnostima lunjske maslinade.

Mi lunjski maslinari smo i do sada pokretali aktivnosti koje su dovele do novih spoznaja kada je u pitanju Lunjska maslinada. Navesti ću samo ispitivanje starosti lunjskih maslina koje smo proveli u suradnji s ing. Ivom Jelićem, ing. šumarstva Karmelom Poštenjakom, Viktorom Lockhartom i Bodom Ziegertom, gdje je utvrđen prosječan godišnji prirast maslina na Lunu, i gdje je utvrđeno da su pojedina stabla starija od 1500 godina. Pokrenuli smo i projekt ispitivanja genetske raznolikosti samoniklih lunjskih maslina, koji se provodi u suradnji s prof. Đanijem Benčićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i sa mr. sc Andreom Cantoreom koji je ispitivanja proveo na terenu i opisao ga u svom diplomskom radu.

Sada je pred nama novi izazov. Još jedan važan cilj.

Moramo sve napraviti da područje Lunjske maslinade uđe u ARKOD sustav, jer ne smijemo dopustiti da najstariji hrvatski maslinik u trenutku ulaska Hrvatske u EU bude izvan sustava poljoprivredne proizvodnje. Vrijeme je da pokažemo koliko smo odgovorni prema nasljeđu kao i prema budućim naraštajima.

Želimir Badurina

Predsjednik Udruge lunjskih maslinara