Baški mrgari ili hrvatski Nazca lines

Foto: Sanjin Ilić, Berislav Horvatić
Tekst: Mislav Tovarac

O mrgarima se već pisalo u nekoliko navrata, a i bili su predmetom izložbi, okruglih stolova i panela pa neću pokušavati ponovno prenijeti stvari koje su drugi već prenijeli i obrazložili. Radije ću prenijeti iskustva i dojmove sa trodnevne radionice obnove mrgara prošli tjedan. 

U tjednu koji je prethodio Crnoj ovci, festivalu janjetine, individualizma, kreativnosti, otočke baštine, popularne kulture i sporta, bili smo pozvani održati dvije radionice obnove suhozida u organizaciji Društva Sinjali, a uz financijsku podršku Općine Baška i TZO Baška. Prva dva dana radionice bila su namijenjena onima koji žele znati nešto više i fokus je bio na individualnom radu sa pojedincima koji su uspjeli usvojiti osnove tehnike gradnje u suho, stilom specifičnim za kvarnerske otoke, tzv. unjulicom. 

Unjulo je tip gradnje u kojem se statička čvrstoća standardnog duplog suhozida zanemaruje u korist vremenski efikasnije gradnje, te su takvi zidovi rađeni od samo jednog vertikalnog sloja kamenja. Pozitivna strana takvog stila je ta što je moguće sagraditi mnogo veće poteze zida u razmjerno kraćem vremenu nego što bi se moglo sagraditi klasičnog, dvostranog zida. Naravno gubi se na čvrstoći, ali takav zid je veoma lagano popraviti jer ne zahtijeva iskopavanje i slične radove potrebne u klasičnoj gradnji.

Primarna svrha takvom zidanju bila je podjela pašnjačkog prostora, tj. komunada  južnog dijela otoka Krka, jedne dramatične pustopoljine, bičevane vjetrovima  koja gleda na Velebitski kanal s jedne i Kvarnerić s druge strane. Mjestimično u tom nalaze se mrgari, suhozidne ovčare koje iz zraka svojim tlocrtom podsjećaju na cvjetove.

Na dan same Crne ovce održala se i treća radionica na kojoj su nam se uz lokalne volonterske snage pridružili i studenti etnologije i antropologije iz Zadra predvođeni profesorom Jadranom Kalom.

Nakon okupljanja na krajnjem rubu plaže Zarok u Baški, gdje i počinje put uzbrdo, nakon 45 minuta šetnje i postepenog uzdizanja iz borovog hlada na golu stijenu, dolazi se do našeg cilja – mrgara, čije latice smo naumili obnoviti. 

Nakon kratkog teorijskog uvoda, volonteri i voditelji bacili su se na praktični dio, te smo kroz jedno jutro i dio poslijepodneva popravili značajan dio urušenja u mrgaru.

Radionice smo završili zajedničkim ručkom i kovanjem daljnjih suhozidnih planova. Ovim putem bi se htjeli zahvaliti svima prisutnima iz organizacije i svim volonterima na ukazanom povjerenju, trudu i vremenu koje su uložili u ovaj nemali pothvat, volonterima iz Baške, Krka, Rijeke, Zagreba i Čazme. Ostale fotografije možete pogledati uz toplu preporuku na Facebook stranici Društva Sinjali Baška ovdje.