Reportaža: Suhozidna radionica Iž – travanj 2010

Reportaža Filipa Bubala

Tijekom tri dana uskršnjeg tjedna, točnije od 5. do 7. travnja na Velom Ižu održana je međunarodna radionica suhozida pod nazivom Suhozid: ekološki, kulturni i pedagoški aspekti. U organizaciji udruga Maslinova gora i Sloga iz Veloga Iža, Eko-Zadar iz Zadra i Zaklade Staerenegg iz Švicarske, petnasestak sudionika mahom iz Švicarske, te nešto iz Hrvatske i  Srbije, osim slušanja predavanja o socijalnim i pedagoškima aspektima mocira kako na ovom otoku zovu suhozide, sudjelovalo je i u praktičnom dijelu seminara.

Na zadovoljstvo sviju, a posebno gđe. Karin Lips ispred Maslinove gore koja sedmu godinu zaredom organizira pedagoške seminare, sudionici su izgradili jedan pravi suhozid širine oko 6o centimetara i dužine oko osam metara, te jedan manji, više dekorativni (obrubni) oko jednog stabla. Rečeni suhozid dobio je funkciju ograđivanja zadnjeg dijela župnog ureda, čiji je predstojnik inače omogućio nabavku materijala za gradnju, s obližnje parcele u njihovu vlasništvu.

Radionicu je vodio Reto Ingold, inače učitelj glazbe i zaposlenik Švicarske zaklade za okoliš ( SUS ), ali u ovom slučaju stručnjak za suhozide. Zbog nezgodnih veza iz Zadra, došli smo drugi dan na radionicu, kada je već donji dio odnosno temelj i početni dio luka suhozida bio gotov. U dokumentiranju ali i fizičkom radu sudjelovali su i djelatnici Hrvatskog Restauratorskog Zavoda iz Zadra, čime je radionica dobila neophodnu pažnju državnih institucija. S obzirom da je bilo dosta ljudi na relativno malom gradilištu, svaki je nekako uhvatio svoj dio mocira i slagao do konopom označene visine i širine.

Zanimljivo je bilo promatrati ljude koji se prvi puta susreću s ovakvom arhaičnom gradnjom i njihovim naporima da savladaju osnove suhoziđanja, odnosno individualni pristup gradnji i obradi kamena. Naime, za razliku od dosad viđenih gradnji (domaćih) suhozida, švicarski pristup uključuje dosta obrađivanja kamena, što su prihvatili svi sudionici radionice, što je bio i povod     otvaranju dijaloga i razmjeni povijesnih i kulturoloških činjenica između dviju tradicija povezanih jednim pomalo zaboravljenim iskustvom – podizanju mocira.

Iako nismo sudjelovali na svečanom otvaranju prve večeri seminara kada je i otvorena izložba fotografija mocira sa Velog Iža, te održano prigodno predavanje, prisustvovali smo na predavanju o raznim aspektima suhozida, kao i na razmjeni iskustava. Posljednje večeri, formirane grupe sudionika konkretizirale su svoje dojmove, kao i svoje planove i vizije u obliku pisanih prijedloga. Njihov zajednički nazivnik svakako bi bio veća uključenost domicilnog stanovništva, u smislu edukacije mlađih i korištenju znanja domaćih meštara mocira, te pomoći lokalne samouprave, koja ovoga puta nije pokazala ni najmanje sluha, osim spomenutog Župnog ureda.

Intrigantan je podatak kojeg je spomenuo Reto u jednom od tih razgovora, kako Zaklada za okoliš – SUS, ove godine daje šest milijuna eura za očuvanje suhozida u jednom od švicarskih kantona, te da je zapravo nemala prepreka pronalaženje stručnjaka za odrađivanje tog iskustveno i materijalno unosnog projekta.

Pjesmu Mocira napisala je Rada Brčić, te je izvedena prvog dana seminara

Mocira

Sivi biser

Kolajna školja moga

Trudi šukundida

Pečat za uvike

Roda ponosnoga,

Kamik do kamika

Skriva tajne dida i nane,

Znoj i potribu

Ljubav i pismu

U pismi muku,

Plač u samoći

Ograde dili

Škrtu zemlju čuva

Nebu se penja,

Niz brig kaliva.

Maslina je miluje, kad bura puše

Jugo šempja, zdrača bode.

Sve nevere voga svita preko nje pasivaju,

Strile u nju pucaju

Gromi tuču

Daž poliva

Marete oblivaju…

Za bonace gleda se u moru

Sunce je nemilo peče,

A galebi se na njoj karaju.

Ma i koze su po njoj skalale

Ovce u kantunu kotile,

Šiljci je busali…

Kamik je cvili,

Ljulja se,

Puca,

Ma je sta, ni pa!

Jer šukundida je zna:

– „KI kamik di kako dojde

Da drži…stoi…

Unda doša si Ti

Uze lipotu,

Zgazi povist,,

Uništi je dušu.

Starija od vrimena

Mocira šukundida

Pada!

U gomilu se pretvara…

Iž 2005.