Radni vikend: Tri kažuna, Rašin stan i Marjan

Vodnjan: Dovršena unutarnja kupola trećeg kažuna na poznatom lokalitetu kraj Sv. Foške >>> Dragodid predvodio suhozidnu akciju na poziv organizatora Tjedna maslinovog ulja >>> Rašina bunja kod Vodica: radionica suhozida u povodu Dana muzeja

Vodnjan: Dovršena unutarnja kupola trećeg kažuna na poznatom lokalitetu kraj Sv. Foške

foto: Branko Orbanić

Suhozidna akcija na Marjanu

Dragodid predvodio suhozidnu akciju na poziv organizatora Tjedna maslinovog ulja

Rašina bunja kod Vodica: radionica suhozida

u nastavku prenosimo tekst i foto sa stranice OŠ Primošten

(ispod vidi i prilog sa stranice Grada Vodica)

21. svibnja 2011. u povodu Dana muzeja u organizaciji Turističke zajednice Vodice, Kulturnog doma Vodice i Muzeja grada Šibenika, podno Gospe od Okita kraj Vodica, predstavljena je javnosti tabla s informacijama o Rašinoj bunji. Tom prilikom organizirana je radionica suhozida, a u svemu su sudjelovali voditelji naše Učeničke zadruge “Maslina” Nenad Marinov i Velibor Janković.

Tabla s informacijama o Rašinoj bunji postavljena na Dan muzeja 2011.

Zašto je ova bunja jedinstvena hrvatska građevina?

Od desetak tisuća posve suhozidnih građevina u Hrvatskoj samo četiri imaju više spojenih prostorija, a od njih svega dvije svoje prostorije spajaju i izduženim prolazima. Stari stan u Samogradu na otoku Žirju ima niske, poklopljene prolaze među svojih pet prostorija, a Rašina bunja savršeniji visoki prolaz.

Ovo je jedina potpuno suhozidna hrvatska građevina s prolazom izgrađenim na način nepravog (lažnog) luka, kakav u presjeku odražava način gradnje čitave građevine – nepravo svođenje. Zato su u Rašinoj bunji jedine naše suhozidne prostorije među kojima se prolazi uspravno, bez saginjanja.

Prostorije su široke 3,2 m i visoke 3,3 m, a prolaz među njima dug 1,3 m i visok 2,3 m. U jadranskoj Hrvatskoj takva suhozidna sekcija postoji još samo u nekoliko vrlo izduženih građevina (oblik “preokrenutog broda”) čija jedina prostorija izgleda kao hodnik.

Tloris i presjeci Rašine bunje
Dok traje radionica suhozida, proučavaju se papiri o bunji
Suhozidarica
Jadran Kale (s punim ustima) Nenadu Marinovu: “A kad će bunja kod vaše škole?”
Vrijedni suhozidari po završenom poslu sređuju dojmove na kamenoj klupi koju su danas izgradile – ženske ruke!
 

 

Dan suhozidne baštine

tekst i foto sa stranice Grada Vodica

U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Vodice i Grada Vodica, a u suradnji s Muzejem grada Šibenika, u subotu je, povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, predstavljena informativna tabla na Rašinoj bunji iza Okita.
Bila je to prilika za druženje suhozidoljubaca i svih koji vole i poštuju nasljeđenu baštinu.
Pod budnim okom meštra suhozidne gradnje Ivana Juričeva Grginova, odvijala se ispred kulturnog dobra mala radionica suhog zidanja kamenom.
Popravljena je jedna urušena gromača i napravljena siđa da bude na korist gostu koji se odluči na njoj odmoriti, umoran od šetnje pitoresknim i poviješću bogatim vodičkim poljima i pri tom uživati u hladu starog badema s pogledom na jedinstvenu Rašinu bunju.
Jer Rašina bunja koja od prije tri godine uživa status zaštićenog kulturnog dobra po mnogočemu zaslužuje da ju ljudi posjećuju i da se dive vrijednim rukama sposobnih i domišljatih majstora koji su je gradili.
Građena iz potrebe, pomoću skromnog alata, nastala iznalaženjem jedinstvenih graditeljskih rješenja, ona svjedoči ne samo graditeljsku već i gospodarsku i etnografsku tradiciju ovoga kraja.
Od nekoliko desetaka tisuća bunja na koje nailazimo po Jadranu, samo četri su sastavljene od više prostorija. Rašina bunja sastoji se od četiri. Dvije velike prostorije imale su stambenu funkciju, u prvoj je bilo ognjište, a druga je služila kao spavaonica. Na ove dvije veće, nastavljaju se dvije manje prostorije koje su služile za držanje ovaca i kunaca.
Ono što je pravi raritet, je prolaz između stambanih prostorija, koji je tako domišljato graditeljski izveden primjenom tehnike nepravog svođenja, da je omogućen ulaz bez saginjanja, a to niti u jednoj takvoj građevini nije slučaj.

Sudionici subotnje radionice uživali su u spoznajama o do sada neokrivenom i nedovoljno poznatom bogatstvu nadomak Vodica.
Probuđena je svijest da tradicijsko graditeljstvo prirodno uronjeno u poljopriredni krajobraz nudi i domaćima i gostima vizuru koju je teško riječima opisati, a srcu tako lako prepoznati.
Ova je akcija samo podsjetnik da se baštinjeno ne smije prepustiti propadanju i zaboravu. Grad Vodice, svjestan te činjenice, prije nekoliko je godina osnovao Registar bunja i suhozida. Svaku prijavljenu suhozidnu građevinu, Grad će obnoviti i očistiti. Vlasnik zadražava svoje imanje, uređeno, ali preuzima na sebe obavezu održavanja i redovite košnje.
Ovakav krajobraz veliki je turistički potencijal, budući se upravo poljski putevi na kojima se bunje nalaze i uzduž kojih se protežu suhozidi, koriste kao biciklističke i pješačke staze u vodičkoj turističkoj ponudi.

 

 

Jedan komentar

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

hrHR