Šest natuknica o suhozidima by Jadran Kale

pogledaj original sa popratnim komentarom na http://vrulje.wordpress.com

1. Kada bi se hrvatski suhozidi sada narucili, kostali bi sest godisnjih proracuna RH. To je oko 5% federalnog proracuna SAD, ili dvostruko vise od programa “Apollo”. Kad ne bi bilo suhozidnih protuerozijskih barijera, ne bi postojale ni brojne korisne poljodjelske povrsine pa bi zamisljena narudzba imala podmiriti i takvu stetu.

2. Najcuveniji krajolici nastali su uslijed sirih ekonomskih mogucnosti i zbog sudjelovanja u sirim politickim asocijacijama. Najveci dio suhozida vezan je za krcevine iz razdoblja agrarne reforme i vinarske konjukture u 2. polovici XIX. st. (npr. Takala pod Praputnjakom), najpoznatiji anticki suhozidi (hvarska hora i pulski ager) vezani su za kolonizacije, a 3 km dug Grcki zid kod Jablanca sagradjen je u 1. st. po uredbi carskog namjesnika. Slicno tomu, primostenski Bucavac je iskrcen 1947.-1957. nakon kolektivizacijske odluke komunisticke vlasti iz njenog rigidnog perioda. Danasnji administrativni okvir najvazniji za zivot suhozida je Zajednicka poljoprivredna politika EU.

3. Od pretpovijesti naovamo suhozid slijedi ekonomski nacelo “misli globalno, djeluj lokalno”, i to s prepoznatljivim domacim oblicima, dosjetljivim i inovativnim rjesenjima iz svojih vlastitih vremena. Korculanski vrtujci, puntarski zdenci, rogoznicke gusterne, krcki i creski mrgari, vodnjanski kazuni itd. su gradjevine kakve se ne daju pobrkati ni sa kakvim drugim gradjevinama na svijetu.

4. Suhozid je demokratican. Ne moze svatko projektirati i izgraditi katedralu, ali kamen podici na kamen ili popraviti stari zid moze svatko – ili, makar, svaki vlasnik ili posjetitelj bilo kojeg djelica krskih krajolika. Jednako tako se suhozidima svugdje po svijetu djelotvornije bave gradjanske inicijative nego drzavne sluzbe (u Francuskoj je to Centar za studije i istrazivanje domace arhitekture, u stvari gradjanska udruga osnovana 1978., u Engleskoj Udruga za suhozidanje [DSWA] od 1968., a po njenom uzoru i brojne druge).

5. Suhozidi su ekonomija pretocena u estetiku, ne obratno.Nijedan nije gradjen samo zbog estetskog uzitka, niti se moglo predvidjeti da ce se npr. gledati iz zraka. Svejedno, “mravlji” doprinos mnogih pojedinacnih ekonomski zainteresiranih graditelja u sirokim je krajobraznim potezima pruzio estetski efekt kakav zasjenjuje i najkrupnije infrastrukture poput autocesta, uzletista ili kanala.

6. Suhozidi nisu neiscrpiv resurs. Brojni suhozidni krajolici najprije su bili zaboravljeni pod nenadziranom vegetacijom. Masovno se uklanjaju kao nasipni materijal, zbog plansko-prostornih necijenjenosti, neprovodjenja uspostavljenih statusa zastite (u tridesetak krajobraznih slucajeva gdje postoje) ili zbog povecanja zemljanih povrsina za poticaje. U Novoj Engleskoj su dosli na glas kao vrijednost (oglasavani na prodaju u novinama) kad je preostala jedna desetina njihove prijasnje duljine.

Prilikom otvaranja izložbe  u Rijeci, Branka Polonijo i Blandina Marković-Randić iz Društva “Sinjali” poklonile su nam dvije fotografije krajolika Baške:

foto: Denis Lešić

foto: Sanjin Ilić