Jadranski suhozidi: Punat-puntarske komarde

U sjeni poznatijih kažuna i bunja, puntarske komarde navode se tek na trećem ili četvrtom mjestu kad se nabrajaju tipovi (odnosno narodni nazivi) nepravo svođenih suhozidnih građevina istočnog jadranskog prostora. Međutim, ukoliko ih se promatra u kontekstu kulturnog krajolika južnog Krka i mrgara, drmuna, mošuna, cisterni, itd., komarde dobivaju određeno dodatno značenje, reklo bi se točka na i (ili još bolje: krov) kataloga suhozidnih konstrukcija tog jedinstvenog prostora.

Iako se ove poljske suhozidne kućice čine prastarima, nije ih jednostavno uvijek svrstati u neko vrijeme (v. J. Kale), a pisanih tragova je jako malo.  “Saće”, glasilo župe Punat, 2000. je godine objavilo je kratki članak Berislava Horvatića o interesantnom povijesnom otkriću, koje zahvaljujući autoru prenosimo u cijelosti.

PUNTARSKE KOMARDE IZ 1577. GODINE
– najstariji pisani spomen na svijetu?

cijeli članak u .pdf-u

Komarde – težačka i pastirska skloništa od gromače, sa svodom od škrila, majstorska su djela pučkog, tradicijskog, predajnog graditeljstva. Ima ih širom Europe, od turske Anadolije do juga Švedske i najsjevernijih otoka Škotske. Istarski kažuni, creske kućice, dalmatinske bunje, ćemeri, trimi, konavoske kućerice … Kao i svaka građevina od gromače, podložne su zubu vremena – treba ih redovno održavati, ili polako propadaju. Bura, jugo, ovce, ljudi, bambarušina, beštran, ostruga – sve to polako razara prozračnu građu od kamena složenog u suho, bez veziva (melte, betona). Stoga je teško očekivati da bi bilo kakva neodržavana građevina od gromače
preživjela pola tisućljeća, osim možda na papiru, kao pisani spomen.

I upravo takav spomen imaju Puntari, i to, koliko je za sada poznato, najstariji na svijetu. Krije se u jednom kupoprodajnom ugovoru iz davne 1577. godine, uključenom u “Katastik dobara bratovštine crkve sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku”(…)