Jadranski suhozidi: Baška-mrgari

tekst: Berislav Horvatić
foto: Berislav Horvatić / Denis Lešić

Za razliku od pretežito nizinskog ili brežuljkastog i obraslog Sjevernog i Srednjeg Krka, južni je dio otoka, jugoistočno od približne crte Punat-Vrbnik, izrazito i dojmljivo gorovit. Zelenu i plodnu bašćansku dolinu obrubljuju dvije krševite i gole vapnenačke zaravni što se uspinju do visine od 350 do 500 metara nad morem. Iz jugozapadne se visoravni, kao zaobljene glavice visoke svega pedesetak metara, izdižu najviši vrhovi otoka, Obzovo (568 m), Brestovica (558 m), Veli vrh (541 m) i Zmina (537 m), i to uz njezin rub do Bašćanske doline. Sjeveroistočna je visoravan nešto niža i zaravnjenija, s najvišim vrhovima Trike (475 m), Diviska (471 m) i Kozlja (463 m), duž hrpta koji je odvaja od mora Velebitskog kanala. To je svijet za sebe, i prirodno i u kulturnom pogledu, “krčki Tibet” ili “mini Velebit”. Tu škrtim pašnjacima, prošaranim vezom od suhozida (gromača), lutaju tisuće ovaca, a nebom kruže bjeloglavi supovi i gnijezde na nepristupačnim liticama. Tu se obilje i prirodnog i kulturnog nasljeđa nerazdruživo ispreplelo u kulturni krajolik (ignorirajući tako podjelu resora dvaju nadležnih ministarstava…)

Mrgari –suhozidne višeprostorne ovčare u obliku cvijeta na otoku Krku

Prastara građevinska tehnika suhozida (gromače), tj. gradnja slaganjem kamena bez ikakva vezivnog materijala, još je uvijek očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi ovoga kraja. Njezin su najdojmljiviji i najrjeđi primjer mrgari, kompleksne višeprostorne ovčare od suhozida, s tlocrtom u obliku cvijeta, koje se koriste za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika. Ti ogromni suhozidni cvjetovi, desecima metara u promjeru, ukrašavaju općinska pasišta (komunade) svega triju mjesta (Baška, Jurandvor i Batomalj) na najjužnijem dijelu otoka Krka, u kojima se još održava tradicijski običaj kolektivnog spravljanja ovaca. Na Krku mrgara ima deset, od čega su troji napušteni, a sedmori se još koriste, dok ih na susjednom nenastanjenom otoku Prviću ima još pet. Najveći od njih mogu primiti i do 1500 ovaca, sakupljenih po krševitim visoravnima kojima poludivlje lutaju u ljetnoj polovini godine. Stado se utjera u središnju prostoriju (sala) i zatim razvrstava (trka) u periferne odjeljke (mrgariće) što je okružuju poput latica, kroz otvore (škulje) ili prolaze (lazi). Građeni su pretežito od jednostrukog suhozida (unjulice), pa su dosta krhki i traže redovito održavanje, što obavljaju njihovi graditelji, vlasnici i korisnici, domaći pastiri. Oni im i mijenjaju oblik, pa i tlocrt, prema svojem nahođenju i trenutnim potrebama. Cvjetovi kameni, ali ne i okamenjeni!

Mrgari su jedinstveni, rijetki i lijepi, a njihova krhka ljepota svakako zaslužuje zaštitu i očuvanje, ali ne i konzervaciju. Jer konzervacija bi značila napuštanje, a ti golemi cvjetovi venu i propadaju ako se za njih ne brinu. Mogu preživjeti samo ako ostanu u aktivnoj uporabi, što ujedno znači i prihvaćanje njihovog stalnog mijenjanja.

Koliko je (za sada) poznato, osim na krajnjem jugu otoka Krka i na susjednom otoku Prviću, takvih mrgara u obliku cvijeta ima na jos dva otoka u svijetu: u Walesu na otoku Velika Britanija, te na Islandu. Ako netko sazna za još koji primjer, neka se oglasi.

1) za cijeli tekst na hrvatskom i engleskom jeziku

2) opširniji članak “Mrgari-rožice od gromače” istoga autora objavljen u Krčkom kalendaru 2000. godine 

3) lokacije mrgara na topografskoj karti (Horvatić)

4) galerija zračnih fotografija Denisa Lešića

5) video obnove mrgara na Lipici (Trinajstić)

View Larger Map