Priručnik Gradimo u kamenu
Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.
Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje, koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.
klikni za uvećanje
klikni za uvećanje
Kao što smo i napisali, posveta ide našem pokojnom barba Andriji, a za fotografije i ostalo zaslužni su:
Jadran Kale (Muzej grada Šibenika, Sveučilište u Zadru), Sanja Buble (Konzervatorski odjel u Splitu), Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), Velimir Bešić, Ivo Butković (Udruga „Suhozid“), Jasna Dasović (Konzervatorski odjel u Trogiru), Tihana Fabijanić (HAZU Rijeka), Berislav Horvatić, Luka Ježina (Udruga Argonauta), Dragica Jović (NP Paklenica), Dražen Juračić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Borut Juvanec (Arhitektonski fakultet u Ljubljani), Ana Katalinić (PP Vransko jezero), Igor Karasi, Filip Kelava, Branko Kirigin (Arheološki muzej u Splitu), Boris Kragić, Damir Krizmanić Kriza, Jelena Kulušić, Sven Kulušić, Denis Lešić, Rene Lisac, Marijana Marasović (TZ Starigrad), Ivica Moškatelo (Udruga Tartajun), Branko Orbanić, Andrijana Parić, Mladen Plančić, Viktor Sebesteny, Šime Strikoman, Krešimir Šrajer. Sigurno ima i izostavljenih zaslužnika za koje se nadamo da se neće naljutiti, nije bilo namjerno.
Uz to, posebno moramo zahvaliti Jadranu Kali, Sanji Buble, Berislavu Horvatiću, Jasni Dasović i Tihani Fabijanić za sugestije i ispravak grešaka u originalnom tekstu. Kale je taj koji je predložio da uvrstimo pregled suhozidnih akcija. A te #$%&# greške se nažalost uvijek potkradu koliko god se trudili ne podlijegati “općepoznatim” istinama i provjeriti sve u literaturi i na terenu. (Lako za pravopisne, gramatičke i tiskarske, ali pravedno srce boli kad se provuku i činjenične). Zato vas sve pozivamo da na ovom mjestu bez milosti komentiramo i ispravljamo. Samo tako možemo ići naprijed!
Vaši 4 GRADA DRAGODID
EN 
HR 
Poštovani kolege,
Nabavio sam i pročitao vašu knjigu GRADIMO U KAMENU. Prvenstveno su me zanimala dva uvodna poglavlja „Suhozid u Hrvatskoj“. Budući da sam se bavio srodnom tematikom, posebno vezanom uz otok Brač, slobodan sam navesti vam neke primjedbe koje bi mogle zanimati autore navedene knjige.
Str. 15. Sredinom 19. st. (1858) je lug (Oidium Tuckeri), a tek kasnije filoksera, poharao talijanske vinograde.
Str. 17. Za koncentraciju bunja (trima) mislim da nije toliko karakteristično količina u Starograjskom polju, već na Braču i Šibeniku s okolicom.
Str. 35. Prahistorijski tumul u većini slučajeva možemo razlikovati od gomile dobivene krčenjem obradive zemlje, što se te gomile obavezno nalaze unutar privatnih obradivih površina, a tumuli najčešće izvan privatnih ograda, na proširenim prostorima poljskih putova.
Osnovna moja primjedba izlaganju da su se gotovo sve poljske kućice, ali i stambene kuće, prizemne i one na kat gradile „usuho“, bez veziva, jest da sam uvjeren da su se znatan dio poljskih kućica i pomoćnih kućica u dvorištima stambenih zgrada, a pogotovo skoro sve imalo solidnije stambene kuće, pogotovo katnice, gradile neobrađenim, ali najčešće poluobrađenim kamenom, ali uz vapneno vezivo (često uz dodatak gliine). Gradnja usuho nije poželjna, jer kroz nju ne samo da prodiru hladnoća, vrućina i vjetar, nego i razne nepoželjne životinjice. Vidljiva žbuka na vanjskim zidovima nije samo prisutna na fugama, već i u vezivu kamena unutarnjeg, a pogotovo vanjskog sloja kamena. (Sumnjam da je prizemna kuća na slici u Dragodidu građena usuho, samo s malterom u fugama pročelja).
Str. 39. Pogotovo je nezamislivo da su se seoski zidani bunari, podzemni, a pogotovo nadzemni (kao onaj na slici u Podvišću) gradili usuho, jer bi kroz takav zid voda istekla.
Str. 35. Razlika dalmatinske bunje i istarskog kažuna jasna je u krovnom pokrovu, ali mi tvrdnja da su bunje „obzidane zaštitnom gomilom ili tornjem“ nije jasna. To je osnovna greška svih slikara (amatera) koji ih slikaju ili izrađuju u malenim modelima. Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast, postavljan postepeno tijekom gradnje svoda, kao protuteža postavljanim pločama svoda.
U zaista obilnoj literaturi što se navodi na kraju knjige, zapisan je samo jedan moj feljton u nekoliko novinskih nastavaka, uz neispravni naslov, ali vam zacijelo nije poznato zasebno izdanje: Bračke bunje. Supetar 2000.
U pripremi je u zborniku o umjetnosti na otoku Braču u jednog izdavača i moj duži rad o pučkoj arhitekturi na otoku Braču.
Objavio sam i nekoliko kraćih napisa tih sadržaja:
Poljski puti. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XIV/1-2, 2003., str. 95-98.
Bračke gomile, meje, zidi, puti. Bračka crkva, 19/2 (39), Supetar 1997., str. 13.
Bračke bunje. Bračka crkva, Supetar 17/1995., br. 2 (35), str. 18.
Tradicijska gradnja bračkih bunja. Feljton Slobodne Dalmacije, 1-7, Split 3.-9. VI. 2005.
O zidanju neobrađenim kamenom. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XVII/1-2, 2006., str. 22-28.
Kamene poljske gradnje na Braču. O pučkoj gradnji poljskih kamenih gomila, ograda, putova i bunja. Brački zbornik, 22, Split-Supetar 2007., str. 495-508.
Ove podatke vam šaljem ne kao kritiku vaše zanimljive i poticajne publikacije, već kao dopunsku informaciju u vezi s temom što je obrađujete.
Uz pozdrav
Prof. dr. sc. Duško Kečkemet, Split, Trogirska 6, tel. 348753
Poštovani profesore Kečkemet,
hvala na komentarima! Nadamo se da će i drugi slijediti Vaš primjer i oglasiti se ako opaze nešto sumnjivo. Evo nekih naših saznanja i razmišljanja u vezi ovih tema koje ste naveli:
str. 15.
Doista, bile su dvije konjukture jedna iza druge. U prvoj “maloj” (lug), tamo 50ih godina, vino se prodavalo u Veneciju, a u drugoj “velikoj” (filoksera), 70-80ih, većina vina išla je za Bordeaux. To je jedan od razloga današnje prevlasti crnih vina u Dalmaciji. Priznajemo, u vrijeme pisanja knjižice te detalje nismo znali, a kasnije smo nabavili fenomenalnu knjigu “Vinogradarski slom i demografski rasap južne Hrvatske u osvit 20. stoljeća” Rudolfa Kraljevića.
str. 17.
Pitanje prevlasti Brača ili Hvara kao centra rasprostranjenosti nepravog svođenja na srednjedalmatinskom otočju možda je relevantno, ali možda se o nekakvom pravom centru uopće ne isplati niti govoriti. Naime pitanja utjecaja vrlo su škakljiva, pa je naš izraz “epicentar” više geometrijski (naime areal trima nalazi se između zone bračkih bunja i zone veloluških vrtujaka), a smatrali smo vrijednim naglasiti i prisutnost starogradske antičke parcelacije kao zgodnu paralelu sa Vodnjanštinom (kažuni+pulski ager). U svakom slučaju trima ima jako puno i vrlo su raznoliki.
fotogalerija Mladena Plančića:
http://www.dropbox.com/gallery/68374275/1/galerija%20Trimi%2C%20teze%20i%20ku%C4%87ice%20by%20Mladen%20Plan%C4%8Di%C4%87%2C%20Stari%20Grad%2C%20kontakt%200911766%20322%2C%20plancic2001%40yahoo.com?h=6ef1ce
fotogalerija Berislava Horvatića
http://hvar05.ifs.hr/gallery/Horvatic/index.html
Priznajemo nedovoljno poznavanje bračkih bunja, pa se nadamo da smo se malo iskupili naslovnicom (bunja kod Supetra). Do nekog detaljnijeg istraživanja.
str. 35
Hvala na korisnoj primjedbi! Prisutnost nekog humka na javnom zemljištu je vrlo indikativna za tumul i mogli smo je naglasiti. Međutim, tumula može biti i na (danas) privatnom zemljištu, i to mnogo, na što upućuju npr. zadnja rekognosciranja krajolika prilikom izrade prostornih planova u Rovinju (Damir Matošević)… Šteta bi bilo da neka arheologija završi u drobilici samo zato što nije na javnom zemljištu.
O vezivu pri gradnji kućica
To je vrlo zanimljivo pitanje, možda i za znanstvenu obradu (npr. statička svojstva konstrukcija). Ako pričamo o Dragodidu, evo 2 primjera za tvrdnju je mort u prizemnicama imao prije svega ulogu zaštite od propuha, vode i kukaca, a rjeđe konstrukcijsku ulogu:
1) u Dragodidu ima više objekata oblikom nalik kućama (jedan i dimenzijama odgovara kući), ali su služili kao štale, peći, odnosno u zadnjem slučaju konoba. Svi su u suhozidu..
2) jedna od stambenih kuća nikad nije dovršena. Ta je ujedno i najambicioznije građena u selu, sa najvećim rasponom, i relativno velikim prozorima. Ta je isto ostala u suhozidu, iako je građena kasno (u 20. st.), i unatoč tome što je graditelju bio dostupan i cement (ojačanja u ukopanom dijelu i betonski okviri prozora).
str.39
Bunari su se gradili u prirodno nepropusnom terenu. Glina i ilovača služile su za utvrđivanje i zapunjavanje u stražnjem dijelu obzida. Sumnjamo da je vapno uopće i korišteno, vjerojatno samo kao dodatak.
Berislav Horvatić šalje fotografiju suhozidnog bunara kod Punta:
http://www.dragodid.org/materijali/gradimo_u_kamenu-komentari/De_05857_RED.jpg
“Na priloženoj fotki (Denis Lešić) je “zdenac” na Kandiji (Punat, otok Krk)
nakon obnove, prigodom koje se lijepo vidio sloj ilovače oko suhozidne
površine spremnika.”
str. 35
Ne uspijevamo naći bolji izraz od „zaštitna gomila ili toranj“. Možda bi trebalo reći „prstenasti toranj“? Mislimo da nije generalno bitno da li se prsten radi paralelno sa zidanjem kupole, nego da se to prilagođava veličini bunje, vrsti kamena i broju ljudi koji nam je na raspolaganju. U svakom slučaju osvjedočili smo se da je moguće prvo napraviti kupolu, a potom je obzidavati. A da li će obzid biti prstenast (kao na Srimi, Braču ili Hvaru), ili gomilast kao na bunji s Prosike, ili ga uopće neće biti (može i to, ali se onda krov najbrže sruši), možda najviše ovisi o ambiciji graditelja i možda nekom „estetsko-funkcionalnom standardu“ konkretne zajednice. Postoje čak i „ružni“ kažuni i trimi, bez karakteristične forme, a građevine poput ove na Prosiki redovite su u šibenskom zaleđu.
Bunje na Miljevcima, galerija Jelene Kulušić:
http://www.dropbox.com/gallery/44534511/1/suhozidi?h=ed6cc7
Hvala Vam za popis literature, krećemo u nabavku. Ako imate što u digitalnom obliku, rado ćemo staviti na web stranicu!
Vaši
4 GRADA DRAGODID
“Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast…”
Hvala na komentaru. Budući da sam vodio obnovu te bunje, mogu ustvrditi da je gradnja ispravna jer bunje (čak i kažuni) s takvim stožastim (ili posve amorfnim, do stapanja u gomile) profilima postoje, a ova se još i nalazi na kosini gdje se iz gornjeg rakursa sučelice ulazu ne vidi pravilniji ostatak zidova.
Primjerice, kod obnove manje bunje uz srimskog orijaša (Rodina bunja, sačuvana visina prostorije 4,6 m) smo pri okupljanju obnovitelja zajedno inzistirali na prstenu jer mu je s južne strane bio jasan podzidni trag a i veliki susjed u istom nasipu briljira takvim profilom pa je bilo posve sigurno da je i manja bunja završavala prstenom. Čelo prstena je umješno poslagao graditelj iz Srime.
Isprika velikom Svenu Kulušiću! Kad smo u zadnjoj turi ispravaka u zahvale ubacili našu Jelenu Kulušić (odradila posao sa bibliografijom), dizajner je zabunom njega izbacio. “Hm, valjda se ne zove Sven nego Jelena. Promijeniti ću.” :-/
Mi nismo provjerili i eto ti.
Jako simpa knjižica. Podržavam. Poziv na Lun još stoji. Taman imam neke srušene suhozide na kojima se mogu vježbat strani studenti…
Poštovani!
Priručnik je rasprodran,tražim ga već desetak dana,nigdje ga nema,da li imate neki primjerak,voljan sam ga platiti pouzećem.
Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav.
@marko
hvala na interesu
osim onih koje smo sami kupili na kioscima, nemamo. nismo još dobili primjerke koji nam pripadaju po ugovoru. zovite g. fabjanka vrtlara u slobodnu!
U perspektivi bi moglo biti zanimljivo zemljovid prometnuti u edukativni plakat, garniran fotografijama s naznačenih lokaliteta možda bi uspio doći i tamo gdje priručnik nije.
S osamostaljivanjem fotografija, za što prve na pamet padaju razglednice, je drugačije. Lako je zamisliti da bi mnoge od uvrštenih fotografija kao razglednice običnog ili većeg formata bile uspješnica. Probiti se na kioske je praktično nemoguće, ali bi se mogle prirediti u kompletu (takav komplet koji je u Valenciji objavljen 2000. godine povodom kongresa broji 16 razglednica od 4-5 autora). Autorska prava nisu nesavladiv problem – pretpostavljam da bi izlaženjem u susret svatko htio rado sudjelovati u boljitku kakav bi od prodaje razglednica mogao biti usmjeren samim fotografiranim građevinama, no takvo bi kanaliziranje (što je najispravnije zamislivo rješenje) moglo biti tehnički iscrpljujuće.
Ako bi se takvo što dalo učiniti, možda bi opcija mogla biti zaklada (ili privremena fundacija) posvećena uopće ovim temama.
Tko zna, jednog dana…
Pokrpana “rupa” u priručniku! Berislav Horvatić šalje fotografije graditeljskog remek-djela Kudinog mosta, koji sa 12 suhozidnih lukova od sedre prelazi preko rijeke Krupe!
http://www.dragodid.org/jadranski-suhozidi-kudin-most/
Poštovani!
Priručnik tražim,da li imate neki primjerak, platiti ču ga pouzećem.
Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav
Eda Belingar
Tominčeva 7
5250 Solkan
Slovenija
BITNO!
Ima greška u crtežima duplog suhozida na stranama 49. i 50. Ima jedan trokutasti kamen u drugom odnosno trećem redu na desnoj strani koji je vrhom okrenut prema dolje a, šupljina iza njega unutar zida je zapunjena sitnim kamenom. E po tom sitnom kamenu ovaj veći može iskliznuti iz zida. Treba ga postaviti naopako tako da je ravnom stranom prema dolje!
Hvala Ivici Šćepanoviću Truti iz Gornjeg Humca na Braču!
Upravo čitam priručnik i moram reći da sam oduševljen uloženim trudom i obimom problematike. Kao arheolog bi htio nadodati da bi se u sljedećem izdanju mogao dodati porečki ager (str.24, žutom kockicom – Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu) koji je još uvijek manje više vidljiv sa Eartha unatoč urbanizaciji, te traktovi Claustre Alpium Iuliarum. Radi se o zatvaračima iz Julijskih Alpa iz kasne antike (polovica 3.st – početak 5.st). Istina je da se ne radi u potpunosti o suhozidu jer su redovi kamena su bili vezani maltom od vapna i tucane cigle, ali tehnika je slična, znači zidovi uduplo (emplekton ili muri a sacco) sa ispunom u sredini od kamenja razne veličine, tucane cigle i grumelja veziva. Vjerojatno su se rimljani oslanjali na lokalnu vještinu građenja suhozida kao što su koristili i poboljpavali postojeće komunikacijske veze iz prapovjesti. Claustra je bila široka do 1,60 m i visoka od 4 do 5 m.
http://haemus.mk/wp-content/uploads/2013/02/10-Zaccaria-2012.pdf
Još nešto. Mišljenja sam da se posebnu pažnju treba dati fenomenu ispaše (transumanza) i bijelim putovima (tratturi) koji su od prapovjesti korišteni kako bi stoka došla do visinskih pašnjaka. Evo, talijani su to zaštitili pod Unesco-m.
http://www.abruzzomoliseheritagesociety.org/TRATTURIeTRANSUMANZA.pdf
Svaka pohvala, baš ste inspiracija.
Hvala Neverine na komentaru, nažalost tek ga sad vidim jer je ga server iz predostrožnosti zadržao zbog dva linka u njemu. A ispravke za drugo izdanje su jučer otišle u Slobodnu…ništa, bit će tema za treće izdanje. Ovo sa transhumancom je jako zanimljivo jer i mi imamo tu itekako šta za pokazati. Članak o claustri sam uvrstio u linkove.
Poštovani,
da li se može naručiti priručnik u slobodnoj prodaji?
Angelina, hvala na interesu, izgleda da će krajem slijedećog tjedna biti pušteno u prodaju drugo izdanje.