Dragodid na Festivalu levande

Već treću godinu zaredom Velo Grablje na otoku Hvaru, zahvaljujući Festivalu Levande kojeg organizira Udruga Pjover, postaje mjesto koje žive od levande, ali onako tiho i skromno u turističke svrhe. Nekad centar Hrvatske, a i nešto šire barem što se tiče levande, ovo mjesto (sada u statusu etno-eko sela) negdje po sredini stare i vijugave ceste od Hvara do Starog grada s pogledom na možda i najljepši dio Jadranskog mora, uslijed deruralizacije, svojih nekoliko stotina vrijednih stanovnika svelo je na jedva desetak stalnih.

Nekoć selo sastavljeno većinom od potleušica, koje je uzgoj prvenstveno buhača, a potom i levande poslije I. svjetskog rata uzdignuo do pravog cvita otočne arhitekture (u mjestu je bilo i nekoliko meštara za gradnju zahtjevnih japnenica), odlazak njegovih stanovnika imao je nekog smisla jedino u očuvanju autentičnosti. Danas se tek dvadesetak obitelji bave uzgojem levande, primat izvoza posve neočekivano odnijela je Bugarska, a onaj trud genetski prepisan novim generacijama, danas je vidljiv u tek u tragovima odnosno suvenirima (ulje, kolači, kreme, tekstilni i odjevni predmeti) i drugim oblicima, koji su tijekom dva dana festivala brojni namjernici i slučajni putnici mogli vidjeti, kušati i odnijeti za uspomenu na levandinu aromagičnost.

Uz izložbe otočkih autora, program je uz nastupe domaćih snaga Teen Spirit i Belfast Fooda, krio i dva sineatska kurioziteta. Jedan o životu superjunaka inspiriranog upravo ovom biljkom – Lavanderman:istina ili mit?, dok je drugi jedan od najiščekivanijih dokumentarca u posljednjih dvadeset godina na Hvaru – onaj o uzimaju otočkog nogometnog prvenstva od strane koga drugog, doli kluba N.K. Levanda – prigodnog naslova Levanda miriše s vrha. Nakon prezentacije lambikanja levande osnosno destilacije lavandinog ulja, s malo poezije i malo proze predstavio se Miroslav Mićanović, dok je Senko Karuza uz obilje smiha začinio festivalsku ariju sa specijalitetom festivala – fažolom o brujeta.

Udruga Dragodid predstavila je svoj rad kroz izložbu, film i predavanje u Zadružnom domu Velog Grablja. No, nikako nezapaženo, jer uz podršku i ovacije, jedan od novo pridošlih stanovnika ovog mjesta u dvoru je pronašao trim, koji bi obnovio onako po zanatu i kako treba, pa će valjda slijedeći festival, govorancija zanijemiti pred klesanjem i podizanjem novog/starog trima u mjestu u posljednjih valjda 50-ak godina. S obzirom na da je na Dragodidov prošlogodišnji poziv, spiritus movens Udruge Pjover, Ivan Zaninović-Grande reagirao promptno (kao i mi u travnju 2010.g. na uređenju vidikovca i Japnenice u okolici Velog Grablja) i na radionici  se u Petrebišćima uvjerio da su naše namjere više nego ozbiljne (otud valjda i poziv J), nema se razloga ne nadati novim radnim podvizima, kada je u pitanju zaboravljena, srušena i zapuštena (ne)materijalna baština. (F.B.)

Više na /www.pjover.com/