O zidanju i pritresanju u Orebiću
Tekst i foto: Filip Bubalo
Na poziv Pomorskog muzeja iz Orebića, a povodom 60. rođendana te institucije, održali smo predavanje i prvu radionicu suhozida na Pelješcu, a s obzirom na veliki interes koji za suhozide u zadnje vrijeme vlada među stanovnicima, a pogotovo vinarima ovog uistinu posebnog (polu)otoka, očekujemo još poziva. Premda dvorana Općine Orebić prima i preko sto posjetitelja, na predavanju je ipak ostalo još nešto slobodnih mjesta ;). Vrijeme je od ključnih radnji u polju-polijevanja, a i lokalni izbori su učini svoje – objasnile su ljubazno organizatorice, ravnateljica muzeja gđa Vesna i kustosica Željana.
Al čini se da su došli baš oni koje uistinu zanima suhozidna tematika, odnosno vinari poput poznatog Frane Miloša, Marije Mrgudić, Maje i Denisa iz Vinarije Križ, ali i “malih proizvođača” koje su posebno zanimale IAKS mjere iz programa ruralnog razvoja, odnosno poticaji za obnovu suhozida, o čemu je kasnije kratku prezentaciju održala Marija Roglić iz LAG-a 5. Predavanje ko predavanje, no rasprava nakon krenila je takvim smjerom, da smo na kraju se morali preseliti u obližnji kafić. Najviše je bilo govora o nelogičnostima uvjeta za dobivanje poticaja, a na vidjelo je izašla i zlata vrijedna informacija o jednoj lokalnoj suhozidnoj praksi – tzv. pritresanju međa, kako ovdje naziva prezide /pristave/terase. A riječ je zapravo o preslagavinju podzida (kojih na nekim dijelovima ima u samo par redova) nakon određenog vremena, kako bi se suhozid oslobodio s vremenom nataloženim materijalom i novim prezidavanjem “udahnuo malo arije”. Osim inicijative da se pretresanje međa uvrsti u popis praksi koje spadaju u nematerijalnu baštinu – umijeće suhozidanja, bit će potrebno i uputiti primjedbe Agenciji za plaćanje u poljoprivredi kako bi se prilagodili korisnicima (posebice onima na zaštićenim područjima), o čemu bi vinari trebali usuglasiti stavove.
Foto 2. Mladi vinogradi, Prizdrina, Sv. Križ
Sutradan ujutro, u selu Prizdrina, kod domaćina iz vinarije Križ, Denisa Bogoevića, žene Maje i oca Miljenka, skupilo se desetak zagriženih, nakon čega smo se uputili na nedavno iskrčeni teren Plavca malog na predjelu Sv. Križ, koje su domaćini ponudili kao teren za radionicu. Dolomitno područje izrsno je za Plavac mali, no obilje pijeska potrebno je zaustaviti, pa su šjor Miljenko i Denis, na području Postup sami podzidali teren međama, a mi smo uspjeli pronać jedan mali ali za sve prolaznike vidljivi komad na rubu padine i podzidali ga.
Foto 7. new school i old school
Ovaj put nismo pritresali da ne bude zabune, to ćemo možda na jesen kad bude jematva, nego smo učinili novi, al dobro stoji i dobro izgleda – kao stari. Šjor Mili je 84 godine, ali prvo je došao na teren i zadnji otišao šta se kaže, a ni trenutka nije stao u onom klasičnom težačkom ritmu, pa i ne čudi slogan njihove vinarije: Što je Plavcu teže, to je bolji.
Foto 11. Šjor Mile i Denis-dva velika i plavac mali
Foto 12. ociscenie kiklopske međe
Pa ako nekome još nije jasno zašto su se generacije Pelješana gradili međe, pa ih još i svako malo pritresali, neka kuša bilo koje vino s ovih padina i odmah će mu biti jasno. A da se istina krije na dnu čaše, uvjerili smo se nakon radionice, kad su nas pogostili u vinariji Križ: prvo bilin, pa rozin i na kraju plavcem – sve iz biodinamičke proizvodnje, drvenih bačava, mudrost generacija i znanje novih mladih vinara, čiji je trud upravo na rodu.
Samo riječi hvale bez lažne učtivosti, jer ovdje se od malih nogu treniraju nepca, pa se naviknuto na najbolje ne prihvaća ništa manje. A u klasičnom suhozidnom dvoru sa društvom umornom od suhozidanja i još malo plavca u čaši, nije teško dokučiti zašto riječ Ponos ovdje na Pelješcu ima jednu višu dimenziju.
Što stoji iza Ponosa Pelješkog pogledat se može na ovom linku. (https://www.youtube.com/watch?v=QXgO8S423yE).