Dani suhozida na Hvaru 2024.
Tekst: Jelena Kulušić
Foto: Lea Pavković, Fran Polan, Goran Ovanin, Udruga Pjover, Velimir Bešić, Jelena Kulušić
1) Velimir Bešić; Velo Grablje iz zraka
Na poziv organizatora, bratske nam udruge Pjover iz Velog Grablja na otok levande, trima, gomila i Grandeta stigli smo (u sastavu: Goran Ovanin, Filip Šrajer, Ana Uremović, Fran Polan, Vili Violić, Lea Pavković (i Anton Davidović) i Jelena Kulušić) kako bi se pridružili jedinstvenoj proslavi hvarske suhozidne baštine pod nazivom „Dani suhozida na Hvaru 2024.“. Ova manifestacija održavala se od 13. do 17. ožujka 2024. pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH, u suradnji s udrugom 4 grada Dragodid, Planinarskim društvom Hvar i Gradskom knjižnicom i čitaonicom Hvar, uz potporu Grada Hvara, Turističke zajednice grada Hvara i Javne ustanove u kulturi HVAR 1612. Povod čitavog događanja su i dvije okrugle obljetnice – 110. rođendan vapnenice na Roskarsnici te 80. rođendan zračnog snimka Veloga Grablja, a svaka od njih je prigodno proslavljena u odgovarajućem okruženju.
2) Bogat program manifestacije
Dio programa, onaj radni, terenski bio je baziran na značajnu lokaciju – Vapnenica na Roskarsnici (https://maps.app.goo.gl/WnmTPYixUiD84uw98) nezapaljenu vapnenicu obitelji Zaninović sagrađenu uz komunski put koji od Veloga Grablja vodi prema Starome Gradu. Uz vapnenicu se nalazi malo proširenje, vidikovac s “obostranim” pogledom na more i padine s gomilama koje se terasasto spuštaju prema moru i dominiraju čitavim krajolikom, ovdje je u jutro prvoga dana postavljanjem infrastrukture za posjetitelje na vidikovcu uz slavljeničku vapnenicu i službeno otvorena petodnevna manifestacija. A terasirane padine ugostile su „summit TRIMera“ – masovnu akciju čišćenja gomila koja se odvijala paralelno sa suhozidnom radionicom uz vapnenicu. Vizualna i zvučna komunikacija između ove dvije točke i narednih dana se održavala u trenucima odmora mehanizacije i vrijednih volontera (dojmove smo razmjenjivali na zajedničkim marendama). Ovaj gotovo nestvaran prizor hvarskog krajolika nekoć je bio kultiviran redom: vinovom lozom, buhačem, ružmarinom i onime što je proslavilo Velo Grablje – levandom. Suhozidno hortikulturni dio bilo je vraćanje starog sjaja ovoj staroj dami uređenjem prostora koji je okružuje i obnovom suhozida koji omeđuju komunski put, te obnovu urušenog – “kabrio” trima koju je vodio meštar Cvjetko
Buratović iz obrta Kontin, jedan od nositelja umijeća suhozidne gradnje, a kojega smo upoznali prošlu jesen na radionici obnove trima na UNESCO lokalitetu – u Starogradskom polju.
Edukativni dio je baziran na večernji program u hvarskoj galeriji Arsenal gdje se održavala serija stručnih predavanja, te skupna izložba fotografija “Naše gomile” koja je objedinila radove velikana “suhozidne fotografije” Borisa Kragića, Ive Pervana, Velimira Bešića, Maria Romulića, Nele Zaninović, uz ustupljenu građu iz arhiva Tošo Dabac, foto Benčić i arhiva udruge Pjover. Upravo je otvaranje izložbe “Naše gomile” i službeno označilo početak programa ove bogate manifestacije.
U uvodnom inspirativnom govoru našeg velikog prijatelja, idejnog začetnika hvarskih suhozidnih dana i predsjednika udruge Pjover, Iva Zaninovića Grandeta najavljena je i inicijativa proglašenja “Suhozidnog parka Velo Grablje”, čiji počeci su se dali naslutiti već pri našem dolasku na otok gdje nas je Grande dočekao prigodno odjeven u prvi merch s logom čuvara budućeg suhozidnog parka, čiji prijedlog pravilnika nam je predstavio. Filip Šrajer održao je uvodno predavanje predavanje „Kratki pregled hrvatske suhozidne baštine“, a ovo otvorenje izložbe uveličalo je i čitanje poezije lokalnih pjesnika nadahnutih suživotom hvarskog i velograbljanskog težaka i kamena, te recital mještanina Ivice Tomičića “Gomile naše u Velo Grobje” potkrijepljen povijesnim i društvenim okolnostima koje su utjecale na život malog Velikog Grablja i njegovih ljudi, čime je predivno zaokružena čitava priča, koja je pojačala semantičku vrijednost naziva izložbe.
No, vratimo se na Roskarsnicu i suhozide in situ gdje je jutarnji program drugog dana suhozida na Hvaru započeo s upoznavanjem prisutnih sa samom lokacijom, uz upute koje su se odnosile na čišćenje zaraslog puta i pripremu obnove zida koji ga okružuje, te pripremom za doček sjajnog 3.b iz Osnovne škole Hvar. Učenici su se “pokazali” odmah po izlasku iz autobusa sa svojim učiteljicama, poznavajući terminologiju i lokalne nazive za pojedine
suhozidne strukture i građevine, te raspravom tko na kojem posjedu ima trim i kojim putem se uputiti da bi ih posjetili. Program za ovu veselu i (uskoro smo saznali) radišnu grupu osnovnoškolaca počeo je sa upoznavanjem sa samom lokacijom i razlogom zbog kojeg smo se tu okupili, Grande im je predstavio vapnenicu uz priču o bogatom naslijeđu i trudu hvarskih težaka potrebnim da se krajolik kakvog ga danas znamo transformira u čudesnu hvarsku čipku, kako mještani tepaju svojim gomilama.
Nakon kratkog predavanja uslijedila je i pokazna radionica gdje su s Filipom i Grandetom naši „bekavci“ presložili niži zid koji okružuje japjenicu jedva dočekavši kontakt s alatom, mašurima i sićima koje su nestrpljivopogledavali još prilikom dolaska (“ja ću vozit kariolu”).
Za to vrijeme na klupici u hladu već su se pojavile košare s knjigama iz fundusa Gradske knjižnice i čitaonice Hvar koje su vrijedne djelatnice Zorka i Nikla pripremile, a sve s odgovarajućom tematikom, pri čemu sam se i sama iznenadila koliko je suhozid prisutan kao motiv u djelima lokalnih pjesnika i umjetnika.
Zahvalili smo se Zorki na predstavljanju i pjesmama koje nam je predstavila te je svaki učenik dobio kamenu ploču na koju se potpisao te krenuo put trima gdje im je predstavljen “Hvarski suhozidni lego”, didaktička igra za djecu koju je osmislio Grande, a sastoji se od hrpice kamenčića u drvenoj oslikanoj kutiji uz koje se nalazi i mali pješčani sat, svaki učenik je za zadatak dobio naći si mjesto oko trima gdje će sjesti i od kamenčića koje pronađu sagraditi svoj mali trim (ili njegovu umjetničku interpretaciju).
3) Dica grade
Paralelno s programom za male suhozidare “TRIMer summit unit” su čistili gomile od raslinja na svojoj lokaciji, a mi smo učinili prohodnim put te lagano krenuli s obnovom suhozida do trima.
4) Trim prije obnove
Uz sumiranje četvrtka te pripremu za idući dan za kraj radnog dijela dana kod vapnenice doživjeli smo i najbolje moguće iznenađenje – posjet gospodina Bernharda Seifa, vlasnika domene https://www.topohvar.at/topo/home/ koji je dočekan kao celebrity u našem društvu. S oduševljenjem smo upijali riječi ovog skromnog Austrijanca koji godinama boravi na otoku, a svoj boravak i šetačke rute bazira na istraživanje hvarskoga krajolika i to radi metodološki gotovo besprijekorno, a sve daleko iza onog izraza “off the beaten paths” namijenjena posjetiteljima koji pokušavaju zaobići turističke punktove i klasičnu definiciju odmora. Ovdje je važno napomenuti kako se čitavo vrijeme bori i s jezičnom barijerom, a imajući na umu bogatstvo forskih dijalekata (na koje smo se i mi sami još privikavali te bilježili lokalizme, naročito one vezane uz suhozide) te činjenicu da informacije dobiva od mještana svakog naseljenog dijela čitavog otoka, pothvat gospodina Seifa zaista je vrijedan divljenja.
5) Seif i mi!
Radni dan je završio na najbolji mogući način, a mi smo se pripremili za večernji program u galeriji gdje je Filip Šrajer održao predavanje “Udruga Dragodid i nove uloge suhozidne gradnje”, odaziv mještana nakon jučerašnjeg otvorenja nije nas iznenadio, a na kraju predavanja potakla se i mala rasprava.
6) Predavanje “Udruga Dragodid i nove uloge suhozidne gradnje”
I petak je počeo u već ustaljenom ritmu nastavkom radova na Roskarsnici, koji su se već bližili svom velikom finalu i uključivali dovršetak većeg dijela zida i obnovu trima pod vodstvom meštra Cvite, a obnovu trima kod japjenice nije propustio ni Vinko Tarbušković iz Agencije za upravljanje Starogradskim poljem, koji nas je ugostio na jesenskoj radionici s meštrom Cvitetom, a već nas je ranije pozdravio u hvarskom večernjem programu. Svim prisutnima je rad na trimu bilo iznimno vrijedno iskustvo i prilika za učenje od zaista sjajnog i strpljivog mentora.
7) Gradnja s Cvitom
Logistički izazov bio je donijeti dio kamena iz kamiončića koji dalje od vidikovca kod japjenice ne može, pa smo umjesto bespotrebnog kruženja i prolaska obnovljenim putem kroz makiju od ceste u lančanoj formaciji dopremali jedan po jedan kamen, a uz prvotimca NK Levande Matka dobili smo i pojačanje u vidu četvero likovnih umjetnika iz Litve, Bugarske, Francuske i Njemačke koji borave u Jelsi nekoliko mjeseci. U Eurosong stilu ujedinjeni u želji da sav kamen dopremimo tih petnaestak metara europski lanac je na olakšanje svih izdržao te smo prionuli na glavni dio posla i postavljanje tek spuštenog kamena na njegovo novo počivalište u trimu.
8) EU lanac
9) Terase
Posjetili su nas učenici petog razreda osnovne škole iz Staroga Grada sa svojim učiteljicama, te su nakon ad hoc tematskog kviza koji se sastojao u pitanjima koja je Grande postavljao s trima podižući jedan po jedan komad alata i opreme te provjeravajući poznavanje materije na dijalektu. Petaši su zatim prionuli na izradu zrimića (hvarski suhozdni lego) i prikupljanjem najsitnijih kamenčića – savura sudjelovali u završetku obnove trima.
10) Petaši rade
11) Repka petaša
Kao šećer na kraju, mali trimić trećaša Lovre na svojoj ploči je vještim pokretima meštra Cvite dospio na trim kao završna ploča i pićun.
12) Trimić
Nakon ručka uputili smo se Domu sanjara, ostatak 4GD tima pješice je stigao u galeriju Arsenal gdje je predavanjima stručnjaka iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Ivane Radovani Podrug „Nematerijalna kulturna baština SDŽ – primjeri dobre prakse“ i Hrvoja Vuletića „Suvremeni izazovi gradnje i obnove suhozida na primjeru Botaničkog vrta na Marjanu“ i dovršetaka obnove zidova uz put do obnovljenog trima završio je i suhozidni dio programa.
13) Gotov zid!
14) Gotov trim!
//Posebni dodaci//
Zadnja dva dana, subotu 17. i nedjelju 18. ožujka 2024. uživali smo u gostoprimstvu naših domaćina u Velom Grablju, sudjelovali u privatnoj, mještanima vođenoj turi mještana, saznali cijelu priču o povijesti kultiviranja gomila, povijesti otoka, bogatim sportskim
uspjesima i NK Levandi, družili se lokalnim planinarskim društvom i HGSS-om i iskustveno doživjeli ovaj djelić raja.
15) NK Levanda fanovi
Nakon što smo prije („tickets please“) trajekta u zadnjim minutama boravka u Velom Grablju opustošili fan shop najdražeg nam nogometnog kluba čitavog jadranskog arhipelaga („NK Levanda“ za one koji ne prate), organizator nam je priredio nezaboravno iskustvo – „rezervirana“ mjesta na tribinama nogometnog igrališta u Hvaru gdje se odvijala prava igra za opstanak iznad ruba donjeg dijela tablice otočke nogometne lige.
16) Levanda Sjever
Većini je ovo bio prvi boravak na nogometnim tribinama i odmah su iz prve ruke mogli svjedočiti velikoj nepravdi hrvatskog nogometa, unatoč kojoj su se naši hrabro borili do kraja te s grčem dostojno napustili travnjak moravši se zadovoljiti sa skromnim skorom od 1:1. O veličini velikog Grandeta, duhovnog vođe malih zelenih govori i činjenica da su s nama do trajektne luke Staroga Grada putovali i sudci ovog uzbudljivog derbija začelja hvarske nogometne lige (po mišljenju većine glavni krivci nepravde koju su naši junaci osjetili).
//posebni dodatci; želje i pozdravi
Od prvog dana održavanja manifestacije „Dani suhozida na Hvaru“ s nama je boravio i u stopu nas pratio riječki snimateljski dvojac, naši docimeri Borut i Igor, a svojim mentorstvom na terenu i izvan njega gospodin Nikola, mještanin Veloga Grablja obogatio je ovo nezaboravno iskustvo i utjecao na čitav naš boravak na otoku. Još jedan stanovnik Grablja Ivica Tomičić (kojeg u slobodnom stilu mogu nazvati kustosom) proveo nas je mjestom, bogatim etnografskim zbirkama i destilerijom lavande, te nam je u ambijentu župne crkve sv. Kuzme i Damjana otpjevao nekoliko hvarskih korizmenih pučkih napjeva koje smo čuli u izvedbi zbora u nedjelju na sv. Misi prvi put svjedočili i spominjanju suhozida te „shout-outu“ s oltara. Hvala još jednom pravom blagu otoka Hvara, čuvaru Suhozidnog parka Velo Grablje Ivanu Zaninoviću – Grandetu Udruga Pjover .
17) “Da more čo vridi”
18) Do skora!