OBNOVA BUNARA U ČUBRICAMA

Tekst: Eskarpman

 

Foto i video: Mislav Tovarac, Josip Malbaša, Anita Trojanović

 

Sredinom prošlog mjeseca restaurirali smo jedan bunar na Dinari ozbiljnijih dimenzija, bunar se nalazi na kraju dugog puta omeđenog suhozidom koji se spušta iz sela Čubrice u pašnjak podno njega. Samo selo je napušteno i nalazi se  na sat vremena uspona iz Ježevićkog suhopolja. Po broju objekata u selu, poziciji bunara i pažnji koja je pridodana tome da ga se odvoji od stoke i pašnjaka , da se zaključiti od kolike je važnosti on bio za život zajednice. 

 

Bunar na kraju “ulice” kako ga nazivaju lokalci, na prvi pogled je bio u sasvim solidnom stanju. Nešto većeg kamenja iz krune se izmaklo ili urušilo i palo u bunar, zid se na nekoliko mjesta počeo odvajati pod pritiskom zemlje i bio je dosta zarastao u vegetaciju. Originalni plan obnove podrazumijevao je puno manji zahvat od onoga s kojim smo se na kraju uhvatili u koštac. S obzirom da bunar i dalje drži vodu, a nije imao siguran pristup i sporadično je posjećivan, zub vremena ga je nagrizao najviše tamo gdje se nije vidjelo, pod vodom. S time na umu krenuli smo obnoviti očito narušene dijelove bunara sa namjerom da i olakšamo pristup dragocjenoj vodi. 

 

Nakon prvih zahvata, tj čišćenja raslinja koje je kroz godine počelo gušiti bunar i ispumpavanja vode kako bi lakše pristupili kritičnim dijelovima podzida, ukazali su se novi problemi. Naime dijelovi podzida bunara su se u dijelovima koji su bili pod vodom počeli ozbiljno urušavati i postalo je neminovno da ćemo i njih morati sanirati. Sa time na umu prilagodili smo originalni plan i krenuli u dosta entuzijastičan zahvat koji je uključivao uklanjanje cijele jedne stranice bunara i njeno pomicanje prema van kako bi se smanjio nagib zida i opterećenje na kritične točke. Zadatak se pokazao dosta izazovnim jer se baratalo velikim kamenjem u uskom prostoru uz sve radosti kopanja i izvlačenja zemlje na kante iz istog tog uskog prostora. 

 

Kroz naredna tri dana uspjeli smo sanirati podzid do zdravog dijela, izbaciti sam dodatni materijal i presložiti dijelove koji su počeli pokazivati znakove pomicanja. Konačno smo mogli početi zidati! Sa postavljanjem prvog novog kamena u zdravi dio zida krenula je izgradnja prilagođenog podzida – ovaj put sa stepenicama. 

 

Tako smo proveli naredna dva dana, oprezno preslagujući sav izbačeni materijal i postepeno se dizali do vrha. Na samom kraju ostalo nam je presložiti veće kamenje u kruni kako bi se cjelina zatvorila, figurativno i doslovno. A o krajnjem rezultatu možete i sami prosuditi, hvala vam na čitanju!