Dragodid po svijetu, svijet u Dragodidu
Tekst: Julia Bakota
Foto: Ante Senjanović, Julia Bakota, Filip Šrajer
Mi u Dragodidu često pišemo o Dragodidu, selu 55 minuta hoda iza natovarenog magarca udaljenom od Komiže, u kojemu smo prije 15 godina započeli svoju suhozidnu priču. Selo je dvjestotinjak godina staro, a svojim ga povremenim boravkom, korištenjem ognjišta, bavljenjem tradicijskim djelatnostima i vječno mladim duhom oživljava njegova jedina stanovnica Nedjeljka Burić.
U suradnji s njom ovog smo ljeta krenuli u suhozidne i ine aktivnosti obnove dijelova sela te kao centralnu aktivnost 21. srpnja održali javnu poludnevnu radionicu gradnje suhozida.
Na javnu je radionicu, što pješice, što džipom komiške turističke agencije Alternatura, pristiglo deset volontera.
Obilazak sela se pretvorio u jednu pravu etno-turu, a volonteri su imali rijetku priliku vidjeti kako se u selu živjelo prije. Kavu i čaj smo skuhali na otvorenom kaminu u kući, predstavili smo tradicionalne tehnike gradnje i materijale na primjerima stambenih i pomoćnih objekata u selu, nahranili magarce, vadili i pili vodu iz gustirne.
Planirajući radionicu i razglabajući među sobom prijašnjih dana o tome što bi bilo najbolje volonterima ponuditi kao prvi suhozidni zadatak, odluka je pala na izgradnju klupice kraj seoskog žuga. Dragodid je tradicionalno bio centralno naselje u kojemu su se na neradne dane okupljala ostala okolna naselja, pa bi bacili na balote. Kako je svijet postao globalno selo, tako je i žug u Dragodidu tog petka 2017. u hladu borova okupio šarenu družinu; a Rudine, Konjsku Glavu, Batol i Sv. Bjož su zamijenili Danska, Srbija, Hrvatska, Švedska, Slovenija i Malezija.
Krenuli smo s uvodom u umijeće gradnje suhozida, kraćim teoretskim principima gradnje uz jednostavne pokazne primjere.
Volonteri su se vrlo brzo prihvatili raščišćavanja i ravnanja terena na kojemu će sagraditi suhozidnu klupu – dvostruki suhozid pokriven pločama.
Osim samog zidanja, glavni zadaci su bili prikupljanje većeg kamenja za zidanje, manjeg kamenja za ispunu te ploča za zadnji red klupe.
Nakon tri sata, uz pauze i provjeru napravljenog, klupa je bila završena i spremna za testiranje tijekom ručka.
Više fotografija s radionice možete vidjeti ovdje: Dragodid/2017
Bilo je zanimljivo čuti motivaciju volontera koji se usred srpnja odluče popeti u unutrašnjost otoka i napraviti zid, a nikad u životu nisu napravili ništa slično. No, stranim posjetiteljima obala često nudi samo pasivni doživljaj i ne dijeli rado svoje lokalne tradicije i način života. Pa tako danski bračni par na ljetovanju u Komiži vidi plakat za radionicu gradnje suhozida i pomisli ”Oćemo ić sagradit zid?”.
Dragodidom prolaze i brojni turisti koji odluče jedan dan posvetiti organiziranoj pješačkoj turi i istraživanju viš(k)ih nadmorskih visina. A nisam još ni spomenula da u rujnu na Visu kreće snimanje nastavka mjuzikla Mamma mia! u kojemu će viške vale, kamene kuće, tovari i zalasci sunca na pučini, uz Meryl Streep, imati glavnu ulogu.
Osim radionice, u selu smo tijekom lipnja, srpnja i kolovoza izvršili sanacije više lokacija u selu: uredili ruševine, uklonili i uskladištili kamene ploče krova kojemu je prijetilo propadanje, uklonili montažno drveno krovište te iznijeli glomazni otpad.
U planu je bio i popravak kritičnog dijela krova od kamenih ploča jedne od stambenih kuća u suradnji s lokalnim meštrom, pa smo tako pripremili svu drvenu građu za popravak, što uključuje rogove od borovine i letve od joprine (lemprike).
Ova se aktivnost odgodila zbog izuzetno visokih temperatura, te će se održati do kraja godine, a planiramo održati i suhozidnu radionicu za komišku vrtićku djecu.
Ljetni suhozidni program u Dragodidu financiran je putem javnog natječaja Grada Komiže, a sufinanciran velikodušnim donacijama Marie Yap, nasmijane Malezijke s komiškom adresom. Provodi se u partnerstvu s LAG-om Škoji i Nedjeljkom Burić, jedinom povremenom stanovnicom sela. Njima zahvaljujemo na suradnji, a svi su pozvani na buduće suhozidne aktivnosti u Dragodidu koje ćemo najaviti na našoj mrežnoj stranici.