Izvještaj: Suhozidi Vranskog jezera 2014

Tekst i foto: Miran Križanić

Početkom listopada (2., 3. i 4.10.) prisustvovali smo kao voditelji na, sad već tradicionalnoj, 4. po redu radionici “Suhozidi Vranskog jezera”.

Četveročlana ekipa stigla je na Prosiku već u srijedu kako bi pripremila kamp. Ove godine se održavanje radionice “poklopilo” s obilježavanjem Dana Parka prirode Vransko jezero i blagdanom Sv. Frane pa je sve zamišljeno kao trodnevna radionica s feštom na kraju.

Prva dva dana glavni zadatak nam je bio obnoviti dio suhozida uz Šeničnu cestu. Taj stari put koji presijeca Modrave “jedan je od najvažnijih suhozidnih puteva koji su težaci prostora Betine i Murtera koristili za prolaz i transport od mora do Vranskog jezera”, kako stoji u najavi na stranicama Parka.

Prošle godine očistili smo od divljeg raslinja i dijelom obnovili južnu polovicu puta, a fotogaleriju s te akcije pogledajte ovdje. Nakon naše akcije na red je došao bager, koji je dijelove ceste morao proširiti kako bi se put priveo suvremenoj svrsi, tj. omogućio prilaz automobilima do maslinika. Bez takve vrste zahvata obnova modravskih maslinika bila bi znatno otežana, tj dovedena u pitanje.

Kako je bager na pojedinim dijelovima morao porušiti suhozide, prionuli smo da ih ponovo dignemo, ovaj put u širini ceste cca 3m

Prvi dan, u četvrtak, vrijeme nas je odlično poslužilo, oblačno uz buru koja nas je osvježavala ali doduše i spriječila meštra Ivu Šikića Bažokića s Kornata da nam se pridruži i ove godine. Ipak, Betinjani i Dragari su se probili a ni volontera iz Parka nije nedostajalo, pa je atmosfera bila dobra, kao što se vidi na fotkama. Osim naših prijatelja iz udruge “Modrave Murter-Betina” pridružila nam se i udruga za zaštitu okoliša “Hippocampus” iz Biograda.

Drugi dan smo u smanjenom obujmu i s nešto više sunca dovršili ovogodišnju rundu obnove Šenične ceste. Kao zanimljivost, kuhalo se (i odmaralo) direktno na gradilištu.

Koordinatorica radionice Norma iz Parka kuha, telefonira i ziđa u isti čas.

Saznali smo i jednu tužnu vijest – preminuo je pustinjak Ivan, dugogodišnji kontroverzni stanovnik Modrava. Prošle godine smo ga posjetili, te nam je osim osebujnih priča u sjećanju ostala njegova suhozidna kolekcija savršeno pravilnog kamena kojeg je s godinama skupio po Modravama. Po njegovim riječima, nije nalazio praktičnu primjenu za to, ali teško se oteti dojmu da je to bila prava suhozidna kuća u nastajanju.

2013. kod pustinjaka Ivana; Jadran Kale pokraj pustinjačkog suhozida

Nakon što smo u prva dva dana zajednički obnovili dobrih 30-tak m suhozida, na red je došao subotnji svečani program za Dan parka.

Kao uvertiru fešti, prijepodne smo proveli u istraživanju i kartiranju Modrava na potezu od Šenične ceste do Prosike, tj. kanala. Štoviše, bilo je to pravo natjecanje za sve zainteresirane – “Suhozidi bez granica”. Cilj je bio upoznati okupljene sa našim projektom inventarizacije suhozida – Suhozid.hr kao i Kamen – Most, partnerskom projektu kojeg vodi Visokošolsko središče Sežana iz Slovenije u kojem trenutno sudjelujemo kao partneri. Metode digitalne katalogizacije i objave na Suhozid.hr putem smartphonea kasnije ćemo demostrirati i primjeniti na licu mjesta.

“Visinske pripreme” za natjecanje – testiranje klupice u suhozidu nastale dan ranije na ovogodišnjoj radionici

Nekoliko ekipa se paralelno zaputilo preko kamenja u potrazi za zanimljivim suhozidima ali najviše – bunjama. (Prve dvije godine radionice na jezeru su bile posvećene upravo obnovi bunja oko lučice Prosika, o čemu više ovdje (2011), i ovdje (2012) ali još mnoge bunje su razasute po cijelom području Modrava, te ih tek treba otkriti, dokumentirati i po potrebi obnoviti.)

Ekipa koja je “češljala” sjeveroistočnu stranu imala je najbolji “ulov” – čak dvije bunje u izvrsnom stanju.

Mala bunja orijentirana na sjeveroistok imala je obzidan ulaz kao zaštitu od naleta bure. Sa tek nešto manje od dva metra u promjeru prikladna je samo za nužno sklonište jedne ili dvije osobe. Po svom trenutnom stanaru dobila je prikladni naziv Pauk-bunja.

Druga bunja koju su našli naši najmlađi natjecatelji ipak je nešto veća, orijentirana na jug, u odličnom stanju, te je dobila naziv Baba – did bunja.

Je li rezultat ove ekipe bio dobar zbog vještih malih “izviđača” koji su obišli svaku gomilu i zavirili pod svaki kamen ili je pak sjeveroistočni dio Modrava izloženiji buri pa je tu i najviše bunja – trebat će još koje natjecanje da se potvrdi.

U subotnjim akcijama pridružili su nam se Paki i Tome – veseli tandem iz Planinarskog društva “Belveder” iz Biograda .Pokazali su se kao pravi ljudi od terena, a kako imaju iskustva s održavanjem i obnovom puteva, nadamo se da će nam se idući put stići pridružiti i kod ziđanja!

Svi sudionici “Suhozida bez granica” dobili su primjerak naše publikacije “Gradimo u kamenu” iz zaliha Parka.

Broj okupljenih na Prosici počeo je rasti te je u jednom trenutku vjerojatno premašio i broj 100. Sa otoka Murtera stizalo se brodicama na Kalebić. Uz janjce i čašu vina bilo je i nezaobilazne pisme.    

A u popodnevnim satima uslijedio je mali spektakl – betinska drvena gajeta dopremljena je na šleperu i puštena u revijalnu plovidbu jezerom. Prisutnima se obratio i ravnatelj Parka te se i sam provozao u gajeti. Tradicionalno su na jezeru postojale drvene gajete pa je ovime potvrđena želja da se taj dio prometne infrastrukture ponovo uspostavi u sklopu ponude Parka. Gajeta je tip multifunkcionalnog obiteljskog broda, kojim su upravljali svi, pa i djeca i starci. Iscrpnu i vrlo zanimljivu priču o povijesti i revitalizaciji Betinske gajete pročitajte na stranicama istoimene udruge.

Vožnja gajetom na jedra po jezeru – svi zainteresirani mogli su uhvatiti “đir” jer je cijelo popodne prometovala.

Povratak u Betinu: neslužbeni ali krucijalni dio sastavni dio svake gajete je “potić”, iz kojeg se pije bevanda.

Nakon dobre zabave neki su požurili kućama, neki na misu povodom svetka, a naša ekipa krenula je čamcima u Betinu na nastavak fešte i prezentaciju jednog drugog revitalizacijskog projekta o kojemu više ovdje!

…

Cijelu galeriju fotografija (snimio M.K.) možete pogledati ovdje.

Još jednu galeriju fotografija (snimio Mario Švencbir) možete pogledati ovdje.